Danas, 12. studenoga, Katolička Crkva slavi spomendan svetog Jozafata Kunceviča, grkokatoličkog nadbiskupa Polocka, redovnika bazilijanca i prvog istočnog sveca formalno kanoniziranog u Katoličkoj Crkvi nakon raskola 1054.godine. Njegov je život bio u potpunosti posvećen zacjeljivanju rana podjele među kršćanima i obnovi duhovnog života naroda.
Od pobožnog dječaka do reformatora bazilijanskog reda
Jozafat (krštenim imenom Ivan) rođen je oko 1580. godine u Vladimiru u Voliniji (na području današnje Ukrajine) u trgovačkoj pravoslavnoj obitelji. Već od ranog djetinjstva pokazivao je neobičnu žeđ za molitvom, svetim knjigama i bogoslužjem.
- Pristupanje jedinstvu Crkve: Godine 1596., nedugo nakon sklopljene Brestske unije kojom se dio istočnih kršćana sjedinio s Rimskom stolicom zadržavajući svoj istočni obred, Ivan je oduševljeno prigrlio to zajedništvo.
- Redovnik bazilijanac: Godine 1604. stupio je u samostan Presvetog Trojstva u Vilniusu (današnja Litva) i uzeo redovničko ime Jozafat. Svojim strogim pokorničkim životom, gorljivim propovijedanjem i ljubavlju prema istočnoj liturgiji udahnuo je novi život u Red svetog Bazilija Velikog (bazilijance), privlačeći brojne nove mladiće u samostan.
Nadbiskup Polocka i „otac siromaha”
Godine 1617. imenovan je biskupom Vitebska, a godinu dana kasnije postao je nadbiskupom Polocka (na području današnje Bjelorusije). Na toj se službi suočio s velikim otporom, nerazumijevanjem i podjelama među stanovništvom, ali je ustrajno djelovao blagošću i neumornim radom.
- Obnova klera i puka: Obilazio je najudaljenije župe, poučavao svećenike, održavao sinode i tiskao katekizme kako bi vjernicima približio ljepotu kršćanskog nauka.
- Bezuvjetna ljubav prema siromašnima: Živio je krajnje skromno, spavao na golim daskama i nosio grubu redovničku odjeću, dok je gotovo sve nadbiskupske prihode dijelio siromasima, udovicama i bolesnicima. Čak su ga i njegovi najžešći protivnici u narodu s poštovanjem zvali „kradljivcem duša“ zbog snage kojom je svojom dobrotom pridobivao srca ljudi.
Mučeništvo za jedinstvo (1623.)
Njegovo uspješno djelovanje na širenju crkvenog jedinstva izazvalo je gnjev protivnika unije, koji su poticali nemire i javno pozivali na njegovo ubojstvo. Jozafat je bio svjestan opasnosti, ali nije želio napustiti svoje stado niti se okružiti naoružanom pratnjom.
- Tragični događaj u Vitebsku: Dana 12. studenoga 1623. godine, za vrijeme pastoralnog pohoda u Vitebsku, razjarena skupina protivnika provalila je u njegovu rezidenciju. Kada su počeli tući njegove suradnike, Jozafat je mirno izašao pred njih i rekao: „Djeco moja, zašto tučete moje sluge? Ako imate nešto protiv mene, evo me!“
- Kruna mučeništva: Udarili su ga sjekirom u glavu, usmrtili hicima i njegovo tijelo bacili u rijeku Dvinu. Čak je i u posljednjim trenutcima molio za svoje ubojice.
Papa Pio IX. proglasio ga je svetim 1867. godine, a njegove relikvije danas počivaju u Bazilici sv. Petra u Vatikanu.
- Zaštitnik: Sveti Jozafat je nebeski zaštitnik Ukrajine, ekumenskog dijaloga, grkokatolika te svih onih koji mole i rade na jedinstvu kršćana.
Poruka za naš svakodnevni život
Sveti Jozafat nas podsjeća da jedinstvo među ljudima i kršćanima nije plod političkih dogovora, nego ljubavi, strpljivosti i spremnosti na osobnu žrtvu. U svijetu prepunom podjela, on nas poziva da budemo graditelji mostova koji na mržnju odgovaraju blagošću i molitvom.
Sveti Jozafate, moli za nas!