Danas, 11. studenoga, Katolička Crkva slavi blagdan svetog Martina Tourskog, jednog od najomiljenijih i najpopularnijih svetaca europske povijesti i kršćanske tradicije. Njegov život – od mladog rimskog vojnika do skromnog i milosrdnog biskupa – ostaje trajnim simbolom nesebične solidarnosti, brige za potrebite i istinskog nasljedovanja Krista.
Od panonskog djetinjstva do rimskog vojničkog plašta
Martin je rođen oko 316. godine u Savariji (današnji Szombathely u Mađarskoj), koja se u to vrijeme nalazila u rimskoj provinciji Panoniji. Otac mu je bio rimski časnik, pa je i Martin po očevoj dužnosti s trinaest godina morao stupiti u rimsku vojsku.
- Poznati čin milosrđa: Najslavniji trenutak iz njegove vojničke mladosti zbio se tijekom oštre zime u Amiensu u Francuskoj. Susreo je polugolog prosjaka koji se smrzavao od studeni. Budući da kod sebe nije imao novca ni druge odjeće, Martin je uzeo svoj vojnički mač, prepolovio svoj teški vojnički plašt (lat. cappa) i jednu polovicu dao siromahu.
- Kristovo ukazanje: Sljedeće noći u snu mu se ukazao Isus odjeven u onu polovicu plašta koju je darovao prosjaku i rekao anđelima: „Martin, još nekršten, odjenuo me ovim plaštom.“ Taj je san ubrzao njegovu odluku da primi krštenje i potpuno se posveti vjeri.
Biskup protiv volje i „apostol Galske zemlje“
Nakon izlaska iz vojske, Martin se zaputio u Poitiers k sv. Hilariju, koji ga je poučio u vjeri. Potom se povukao u pustinjački život, no glas o njegovoj svetosti brzo se proširio.
- Izbor za biskupa u Toursu: Godine 372. građani i kler Toursa izabrali su ga za svog biskupa. Budući da je bio iznimno ponizan i smatrao se nedostojnim te službe, predaja kaže da se – prema legendi – sakrio u guščju naseobinu kako bi izbjegao izbor, ali su ga odale guske svojim gakanjem.
- Misionarski rad i zaštita potlačenih: Kao biskup, Martin je neumorno obilazio sela, rušio poganske hramove, propovijedao evanđelje i gradio prve seoske crkve i samostane (poput čuvenog Ligugéa). Bio je neumoljiv borac za pravdu, hrabro braneći siromašne i protiveći se nasilju tadašnjih rimskih vlasti i poglavara.
Preminuće i proslava Martinja
Sveti Martin preminuo je 8. studenoga 397. godine u Candesu, a pokopan je 11. studenoga u Toursu. Na njegovu grobu ubrzo je niknula velebna bazilika, a hodočašća su učinila njegov grob jednim od najvažnijih središta srednjovjekovne Europe.
Sveti Martin je zaštitnik vinogradara, vinara, putnika, vojnika, siromaha i prosjaka.
Poruka za naš svakodnevni život
Sveti Martin nas uči da pravo kršćanstvo nije u velikim riječima, nego u spremnosti da “prepolovimo svoj plašt” – da podijelimo ono što imamo s onima koji nemaju. Njegov primjer poziva nas da u svakom čovjeku u nevolji prepoznamo samoga Krista.
Sveti Martine, moli za nas!