Danas, 6. listopada, Katolička Crkva slavi spomendan svetog Brune, utemeljitelja stroge i duboko kontemplativne kartuzijanske redovničke obitelji. Njegov životni put svjedočanstvo je radikalnog traženja Boga, napuštanja svjetovne slave i pronalaska istinskog mira u tišini i molitvi.
Rane godine i akademski uspon
Sveti Bruno rođen je oko 1030. godine u njemačkom gradu Kölnu, u uglednoj plemićkoj obitelji. Stekao je vrhunsko obrazovanje u rodnom gradu, a potom u Toursu i Reimsu, koji su u ono vrijeme bili središta europske prosvijećenosti.
Nakon svećeničkog ređenja istaknuo se kao izvanredan teolog i profesor. Godine 1056. postao je upravitelj (skolastik) ugledne katedralne škole u Reimsu, gdje je odgajao brojne generacije učenika. Među njegovim istaknutim učenicima bio je i Odo iz Chatillona, kasniji papa Urban II. Iako je bio profesor, Bruno je u svom srcu osjećao snažan Božji poziv na povučeniji i skromniji život.
Osnutak kartuzijanskoga reda u divljini Chartreusea
Nakon godina službe, Bruno se odlučio potpuno predati Bogu u samoći. Godine 1084., zajedno sa šestoricom istomišljenika, povukao se u nepristupačne i puste planine Chartreuse blizu Grenoblea u Francuskoj.
Tamo su podigli prvi samostan, nazvan Grand Chartreuse. Na tom osamljenom mjestu položili su temelje kartuzijanskom redu, čije su glavne značajke:
- Stroga samoća i šutnja: Redovnici žive u malim kućicama (kelijama) unutar samostana, provodeći većinu vremena u osobnoj molitvi, čitanju i radu.
- Zajednički život u ravnoteži: Iako žive povučeno, okupljaju se na zajedničku molitvu i euharistiju u određene dijelove dana i noći.
- Jednostavnost i rad: Uzdržavali su se skromnim radom, a u ranoj fazi osobito su se istaknuli predanim prepisivanjem rukopisa i teoloških djela.
Posljednje godine i preminuće u Kalabriji
Nakon nekoliko godina mirnog života u Chartreuseu, papa Urban II. pozvao je svog nekadašnjeg učitelja u Rim da mu pomogne u crkvenim reformama. Bruno se nerado odazvao, no ubrzo je zamolio papu da ga, umjesto života u Rimu, pusti u tišinu južne Italije.
Papa mu je udovoljio te se Bruno povukao u divljinu Kalabrije. Tamo je osnovao novi samostan u mjestu Della Santa Maria (danas Serra San Bruno). Posljednje godine života proveo je u molitvi i pokori, duboko prožet sinovskom pobožnošću prema Blaženoj Djevici Mariji. Preminuo je 6. listopada 1101. godine, a njegova skromnost i svetost ostavile su neizbrisiv trag u povijesti kršćanstva.
Zaštitništvo i štovanje
Sveti Bruno službeno je proglašen svetim 1623. godine, a njegov se blagdan slavi na dan njegove smrti.
Zaštitnik je pokrajine Kalabrije, grada Rusina, opsjednutih osoba i trgovačkih marki.
sveti Bruno, moli za nas!