Danas u Katoličkoj Crkvi slavimo svetu Faustinu Kowalsku – skromnu poljsku redovnicu, veliku mističarku i izabranu posrednicu poruke o Božjem milosrđu za cijeli svijet. Njezin život, prožet dubokom patnjom, skrovitošću i intimnim razgovorima s Uskrsnulim Kristom, trajni je izvor nade za svakog čovjeka koji vapi za Božjim oproštenjem i mirom.
Od siromašnog djetinjstva do samostanskog praga
Rođena je 25. kolovoza 1905. godine u selu Głogowiec u središnjoj Poljskoj kao treće od desetero djece u siromašnoj, ali duboko pobožnoj seljačkoj obitelji, na krštenju imenovana Helenom. Već od sedme godine osjećala je snažan poziv na posvećeni život. Iako su joj roditelji zbog siromaštva u početku branili odlazak u samostan, Helena je marljivo radila kao kućna pomoćnica u bogatim obiteljima kako bi prehranila sebe i pomogla svojima.
Nakon višestrukih odbijanja u različitim samostanima zbog nedostatka miraza i naobrazbe, konačno je 1. kolovoza 1925. godine uspjela pokucati na vrata Kongregaciji Naše Gospe od Milosrđa u Varšavi. Tamo je uzeta u kuću, a kasnije je dobila redovničko ime sestra Maria Faustina od Presvetog Sakramenta. U kongregaciji je obavljala najskromnije kućanske poslove – radila je u kuhinji, vrtu i na porti, noseći svoju tešku unutarnju i vanjsku bol u potpunoj skrovitosti.
Vizija Milosrdnog Isusa i nastanak “Dnevnika”
Sestra Faustina bila je obdarena izvanrednim mističnim milostima – dubokim kontemplativnim molitvama, viđenjima, darom proricanja i nevidljivim stigmama. Ključni trenutak dogodio se 22. veljače 1931. godine u Plocku, kada joj se ukazao Isus u bijeloj haljini, s čijeg su srca izlazile dvije zrake: blijeda i crvena. Isus joj je tada zapovjedio:
„Naslikaj sliku prema liku koji vidiš, s natpisom: Isuse, u tebe se ufam. Želim da se ta slika štuje najprije u vašoj kapelici, a potom i u cijelom svijetu.“
Premda se u početku osjećala nesposobnom i nailazila na sumnje svojih poglavarica i ispovjednika, uz nesebičnu pomoć svog duhovnog vođe, blaženog Michała Sopoćka, uspjela je ostvariti Kristove zahtjeve. Prema Isusovoj želji, od 1934. do 1938. godine marljivo je pisala „Dnevnik“, duhovno remek-djelo u kojem je zabilježila sve vapaje svoje duše i Božje objave o neizmjernom milosrđu koje spašava grešnike. U njemu je zapisala Isusove riječi: „Čovječanstvo neće naći mira dok se s povjerenjem ne okrene mojem milosrđu.“
Put prema vječnosti i globalno štovanje
Isus joj je otkrio i posebne oblike pobožnosti: slavljenje blagdana Božjeg milosrđa (koji se slavi prve nedjelje po Uskrsu), molitvu Krunice Božjeg milosrđa, molitvu u Sat milosrđa (u 15 sati) te širenje devetnice.
Iscrpljena teškom tuberkulozom i brojnim mističnim patnjama, sestra Faustina preminula je u glasu svetosti 5. listopada 1938. godine u samostanu u Krakówu-Łagiewnikama, u svojoj 33. godini života. Papa Ivan Pavao II., koji je silno ljubio njezinu karizmu, proglasio ju je blaženom 1993., a 30. travnja 2000. godine prvom sveticom novog tisućljeća, proglasivši istodobno da će se prva nedjelja po Uskrsu službeno slaviti kao Nedjelja Božjeg milosrđa.
Trajni poziv na pouzdanje
Sveti život sestre Faustine poziva nas da odbacimo strah pred vlastitim slabostima i prošlošću te da s djetinjim pouzdanjem zakoračimo u Božje milosrđe, jer kako je sama više puta ponovila: „Milosrđe je najvažnija Božja osobina.“
Sveta Faustino Kowalska, moli za nas!