Danas u Katoličkoj Crkvi s dubokom radošću slavimo svetog Franju Asiškog – jednog od najznačajnijih, najutjecajnijih i najomiljenijih kršćanskih svetaca u povijesti, evangelizatora, mistika i utemeljitelja franjevačkog reda. Njegov radikalni evanđeoski život i neizmjerna ljubav prema Bogu i čovjeku ostavili su neizbrisiv trag ne samo u Crkvi, nego i u cjelokupnoj ljudskoj kulturi.
Od raskošnog života do radikalnog obraćenja
Rođen 1181. ili 1182. godine u talijanskom gradu Assisiju u imućnoj trgovačkoj obitelji, mladi se Franjo u početku prepustio svjetovnim užicima, društvu i snovima o viteškoj slavi. Međutim, nakon teške bolesti, ratnog zarobljeništva i nutarnjih borbi, doživio je duboku duhovnu preobrazbu.
Ključni trenutak dogodio se dok je molio u polusrušenoj crkvici svetog Damjana. S raspela je progovorio Isus pozvavši ga riječima: „Franjo, idi i obnovi moju crkvu, koja se, kao što vidiš, ruši!“ Shvativši to najprije doslovno, Franjo je počeo vlastitim rukama popravljati zapuštene crkvice. Ubrzo je shvatio da ga Bog poziva na obnovu žive Crkve – zajednice vjernika. Svoj je život u potpunosti posvetio siromasima i bolesnima – posebno gubavcima.
Osnutak Reda manje braće i širenje evanđelja
Prepoznavši Božji poziv da „obnovi Crkvu“, Franjo nije posegnuo za velikim reformama struktura, već je krenuo putem evanđeoskog siromaštva, poniznosti i radosti. Oko sebe je ubrzo počeo okupljati subraću koja su bila privučena njegovom iskrenošću i mirom. Papa Inocent III. usmeno je 1209. godine potvrdio njegov novi način života, čime je rođen Franjevački red (Red manje braće).
Franjo je propovijedao mir i pomirenje, a njegov utjecaj bio je toliko snažan da je tijekom Petoga križarskog rata nenaoružan otišao u Egipat pred sultana Al-Kamilja u nadi da će donijeti mir i navijestiti evanđelje. Pred kraj života, u ljeto 1224., na brdu La Verni primio je rane Kristove (stigme), noseći tako na svom tijelu muku onoga koga je čitavog života slijedio.
Pjesnik Stvorova i zaštitnik prirode
Sveti Franjo je ostao duboko upisan u ljudsku povijest po svojoj neizmjernoj ljubavi prema prirodi i svim stvorenjima, u kojima je prepoznavao odraz Božje ljepote. Njegovo remek-djelo, „Pjesma bratu Suncu“ (ili „Pjesma stvorova“), prva je velika pjesma napisana na talijanskom narodnom jeziku, a u njoj on slavi Boga zajedno sa Suncem, Mjesecom, vjetrom, vodom, vatrom pa čak i s „sestrom našom tjelesnom smrću“.
Zaštitnik i trajna inspiracija
Sveti Franjo Asiški zaštitnik je:
- životinja, ptica i okoliša (zbog čega se na njegov spomendan blagoslivljaju životinje),
- ekologa i zaštitnika prirode,
- obitelji, trgovaca i mirotvoraca,
- brojnih krajeva, biskupija i župa diljem svijeta.
Preminuo je 3. listopada 1226. godine u Porcijunkuli kraj Assisija, pjevajući hvalospjeve Bogu. Već dvije godine kasnije, papa Grgur IX. proglasio ga je svetim. Njegov život i danas nas snažno podsjeća na vječnu vrijednost poniznosti, jednostavnosti, unutrašnjeg mira i odgovornosti prema čitavom Božjem stvorenju.
Sveti Franjo Asiški, moli za nas!