Ivan Tauler bio je dominikanski svećenik i jedan od najznačajnijih propovjednika kršćanske duhovnosti 14. stoljeća. U središtu njegova navještaja bili su obraćenje srca, nutarnji život, poniznost i potpuno predanje čovjeka Bogu.
Ivan Tauler, poznat i kao Johannes Tauler, rođen je oko 1300. godine u Strasbourgu, a umro je 16. lipnja 1361. godine u istome gradu.
Još kao mladić pristupio je Redu propovjednika – dominikancima. Njegov život i djelovanje razvijali su se u vremenu velikih društvenih, političkih i crkvenih previranja, a Europu njegova vremena teško su pogodile i posljedice kuge.
Tauler nije ostao zapamćen prvenstveno kao akademski teolog, nego kao propovjednik i duhovni učitelj koji je ljudima nastojao približiti dubinu odnosa s Bogom.
Bog želi čovjekovo srce
U središtu Taulerove duhovnosti nalazi se poziv čovjeku da se ne zaustavlja samo na vanjskim oblicima pobožnosti, nego da dopusti Bogu da zahvati njegovu nutrinu.
Isticao je potrebu za poniznošću, odricanjem od sebičnosti i predanjem Božjoj volji. Čovjek se, prema njegovu naučavanju, treba osloboditi pretjerane navezanosti na sebe kako bi u njemu bilo više prostora za Božje djelovanje.
Tauler pritom nije zagovarao bijeg od svakodnevnoga života. Naprotiv, istinska povezanost s Bogom trebala se očitovati upravo u konkretnom životu, u odnosu prema bližnjima, izvršavanju dužnosti, prihvaćanju kušnji i djelima ljubavi.
Njegova duhovnost tako povezuje molitvu i djelovanje, tišinu i služenje.
Propovjednik na jeziku naroda
Posebno mjesto u Taulerovoj ostavštini imaju njegove propovijedi na njemačkom jeziku. Govorio je vjernicima jezikom koji su mogli razumjeti, nastojeći velike istine kršćanske vjere približiti njihovu svakodnevnom iskustvu.
U njegovim propovijedima često se vraća misao o potrebi čovjekova nutarnjeg obraćenja. Nije dovoljno samo govoriti o Bogu – potrebno je dopustiti da susret s Njime promijeni naš život.
Tauler se tradicionalno povezuje s duhovnim strujanjem koje se naziva rajnska ili njemačka mistika, a na njega je snažno utjecala dominikanska intelektualna i duhovna tradicija, osobito misao Meistera Eckharta.
Ipak, Taulerov govor o mističnom životu ostaje izrazito usmjeren prema praktičnom kršćanskom životu. Put prema dubljem zajedništvu s Bogom nije tražio u neobičnim iskustvima, nego prije svega u poniznosti, molitvi, odricanju od vlastite volje i vjernom prihvaćanju onoga što Bog dopušta.
Što nam Ivan Tauler može reći danas?
Iako nas od njegova života dijeli gotovo sedam stoljeća, pitanje koje stoji u pozadini njegovih propovijedi izrazito je suvremeno: koliko prostora u svojoj nutrini doista ostavljamo Bogu?
Čovjek može biti okružen vjerskim riječima, aktivnostima i obvezama, a ipak izgubiti tišinu potrebnu za susret s Gospodinom.
Tauler nas podsjeća da kršćanski život uvijek mora započinjati iznutra. Iz odnosa s Bogom potom trebaju izrasti naša djela, riječi i odnos prema drugima.
U svijetu ispunjenom bukom i neprestanim podražajima njegova poruka ponovno dobiva posebnu snagu: pronaći tišinu, poniziti se pred Bogom i dopustiti mu da djeluje u nama.
Ivan Tauler umro je 16. lipnja 1361. u Strasbourgu, ostavivši iza sebe duhovnu baštinu koja je nastavila utjecati na kršćansku duhovnost i nakon njegove smrti.
Njegove propovijedi i danas podsjećaju na jednostavnu, ali zahtjevnu istinu: nije dovoljno Boga tražiti samo oko sebe potrebno mu je otvoriti vlastito srce.