Danas, 9. studenoga, Katolička Crkva slavi blagdan Posvete Lateranske bazilike u Rimu. Ima iznimno važnu ulogu u cijeloj Katoličkoj Crkvi jer simbolizira jedinstvo svih crkava oko rimske stolice i pape.
„Majka i glava svih crkava”
Lateranska bazilika, službeno posvećena Presvetom Spasitelju (a kasnije i svetom Ivanu Krstitelju i svetom Ivanu Evanđelistu), ima jedinstven status u kršćanskom svijetu:
- Papina katedrala: Iako mnogi pogrešno misle da je papina katedrala Bazilika sv. Petra u Vatikanu, službena stolica (katedra) rimskog biskupa nalazi se upravo ovdje, u Lateranskoj bazilici.
- Titula koja obvezuje: Na pročelju bazilike urezan je natpis na latinskom: Omnium ecclesiarum urbis et orbis mater et caput – „Majka i glava svih crkava u Rimu i svijetu”. To znači da je ona prva po časti i prvenstvu među svim katoličkim crkvama na svijetu.
Povijest isprepletena s mirom i slobodom
Povijest ove bazilike seže u rano 4. stoljeće, u ključno razdoblje za kršćanstvo:
- Dar cara Konstantina: Nakon što je car Konstantin Veliki Milanskim ediktom 313. godine dao slobodu kršćanima, carsko imanje obitelji Laterani darovao je papi Miltijadu. Na tom je mjestu papa dao sagraditi prvu veliku kršćansku baziliku.
- Svečana posveta: Baziliku je 9. studenoga 324. godine posvetio papa Silvestar I. Kroz stoljeća je pretrpjela mnoga razaranja (potrese, požare i pljačke), ali je svaki put obnavljana i iznova uzdizana u svom sjaju.
Više od građevine: Crkva žive zajednice
Zašto Crkva slavi posvetu jedne građevine? Ovaj blagdan nosi duboku duhovnu poruku:
- Kamen temeljac bazilike i njezini zidovi podsjećaju nas na Crkvu kao živu zajednicu vjernika. Kako kaže Sveto pismo, mi smo „Božja građevina” i živo kamenje ugrađeno u duhovni dom (usp. 1 Kor 3, 9; 1 Pt 2, 5).
- Slavljem posvete Lateranske bazilike potvrđujemo našu ljubav i vjernost jedinstvu Crkve, čiji je vidljivi temelj na zemlji nasljednik svetoga Petra – papa.
Poruka za naš svakodnevni život
Blagdan Posvete Lateranske bazilike potiče nas da obnovimo svijest o važnosti naših vlastitih župnih crkava, ali i da se zapitamo kakvi smo mi hramovi Duha Svetoga u svojim svakodnevnim životima.