Danas, 6. studenoga, Katolička Crkva slavi spomendan svetog Leonarda (poznatog i kao Leonard iz Noblaca), francuskog pustinjaka, opata i jednoga od najomiljenijih pučkih svetaca srednjeg vijeka. Njegov život obilježen je potpunim odricanjem od zemaljske slave, dubokim suosjećanjem za one koji su izgubili slobodu te nevjerojatnom djelotvornom ljubavlju prema siromasima i potlačenima.
Od plemićkog dvora do šumske samoće
Leonard je rođen krajem 5. stoljeća (oko 490. godine) u uglednoj franačkoj plemićkoj obitelji u Galiji (današnja Francuska). Krstio ga je sveti Remigije, rimokatolički biskup u Reimsu, koji mu je bio i kum na krštenju.
- Odbacivanje dvorskih časti: Budući da su mu roditelji bili bliski suradnici kralja Klodviga, Leonardu su na kraljevskom dvoru bile otvorene sve vrata – nuđeni su mu visoki vojni i državni položaji te biskupske časti. No, on je odbio svjetovnu slavu. Žarko je želio služiti Bogu u slobodi i skromnosti.
- Pustinjak u šumama Limogesa: S dopuštenjem kralja, Leonard se povukao u gusta i nenaseljena šumska prostranstva u blizini grada Limogesa. Ondje je sagradio jednostavnu isposnicu, provodeći dane u postu, noćnom bdjenju i neprekidnoj molitvi. Svojom blagošću i svetošću privukao je i brojne ptice i šumske životinje koje su živjele u miru oko njegove ćelije.
Apostolat oslobođenja: Zaštitnik zatvorenika
Glas o svetom Leonardu i njegovu načinu života ubrzo se proširio okolicom. Ljudi su počeli hodočastiti u njegovu šumu tražeći savjet, utjehu i zagovor, a kralj Klodvig mu je dao posebnu povlasticu: pravo da oslobodi svakog zatvorenika kojega osobno susretne i za kojega utvrdi da se iskreno pokajao.
- Oslobađanje uznika: Leonard je tu povlasticu revno koristio. Obilazio je tamnice, tješio utamničene, skrbio za njihove obitelji i vraćao im ljudsko dostojanstvo. Mnogi su se zatvorenici, dirnuti njegovom dobrotom, obratili na kršćanstvo i započeli novi život.
- Osnivanje opatije Noblac: Budući da je oko njega rasla zajednica učenika i vjernika koji su ga željeli slijediti, Leonard je na mjestu svoje isposnice osnovao znameniti samostan i opatiju Noblac (Saint Léonard de Noblat), gdje je ponizno služio kao opat sve do svoje smrti.
Preminuće i široko štovanje
Sveti Leonard preminuo je u miru oko 559. godine u svom samostanu. Zbog mnoštva uslišanih molitava i čudesa koja su se događala na njegovu grobu, njegovo se štovanje brzo proširilo diljem Francuske, Njemačke, Engleske i Italije. Mnogi su križari kasnije prenosili glas o njemu, zahvalni za zagovor u zarobljeništvu.
- Zaštitnik: Sveti Leonard je nebeski zaštitnik zatvorenika, trudnica, rodilja, taoca, kovača, građevinskih radnika, putnika, kao i domaćih životinja (posebno konja i stoke).
Poruka za naš svakodnevni život
Sveti Leonard nas podsjeća da prava sloboda ne dolazi iz vanjske moći ili materijalnog bogatstva, već iz čiste savjesti i služenja drugima. Njegova briga za zatvorenike poziva nas da ne budemo ravnodušni prema onima koji su na bilo koji način – fizički, duhovni ili društveni – okovani i odbačeni.
Sveti Leonarde, moli za nas!