Danas, 13. listopada, spominjemo se blažene Aleksandrine Marije da Costa, jedne od najdojmljivijih portugalskih mističarki 20. stoljeća i članica Udruge salezijanskih suradnika. Njezin život, obilježen paralizom, dubokim trpljenjem i čudesnim euharistijskim pojavama, ostaje trajan podsjetnik na snagu molitve, Isusove prisutnosti u oltarskom sakramentu i vrijednost prikazivanja vlastitih križeva za spasenje svijeta.
Herojski čin i križ bolesti
Aleksandrina je rođena 30. ožujka 1904. godine u Balasaru u Portugalu, u skromnoj i pobožnoj obitelji. Njezin se život zauvijek promijenio u travnju 1918. godine, kada je imala samo 14 godina.
U kuću u kojoj je boravila sa sestrom i prijateljicom provalila su tri muškarca s nečastivim namjerama. Kako bi sačuvala svoju čistoću i dostojanstvo, Aleksandrina je skočila s prozora svoje sobe s visine od četiri metra. Skočivši, spasila je svoju čistoću, ali je pretrpjela teške ozljede kralježnice.
Iako se godinama borila, njezino se zdravstveno stanje postupno pogoršavalo, pa je 1925. godine ostala potpuno paralizirana. Sljedećih 30 godina – sve do svoje smrti – provela je nepokretna u krevetu.
Od prihvaćanja trpljenja do mističnog poziva
U početku je molila za ozdravljenje, no ubrzo je shvatila da Bog s njezinom patnjom ima poseban plan. Odlučila je prihvatiti svoj križ i reći Isusu svoje potpuno “Da”: „Isuse, ti si zarobljenik u tabernakulu i ja u svom krevetu, Tvojom voljom. Bit ćemo zajedno.“
- Pasionska otajstva: Od 1938. do 1942. godine, svakog je petka u trajanju od tri sata mistično proživljavala Isusovu muku i patnje na Kalvariji. Unatoč potpunoj paralizi, u tim bi trenucima ustajala i izvodila pokrete Isusova nošenja križa i razapinjanja, što su posvjedočili mnogi liječnici i očevici.
- Posveta svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu: Na njezin poticaj i preko njezina duhovnika, papa Pio XII. je 1942. godine svečano posvetio cijeli svijet Bezgrješnom Srcu Marijinu u jeku Drugog svjetskog rata.
Čudo euharistijskog posta: 13 godina bez hrane i vode
Najupečatljiviji dio Aleksandrinina života započeo je 27. ožujka 1942. godine. Od toga dana pa sve do smrti – punih 13 godina i sedam mjeseci – Aleksandrina nije uzela nikakvu hranu niti tekućinu.
Njezina jedina hrana bila je svakodnevna sveta pričest.
Liječnici su je podvrgnuli strogom 40-dnevnom nadzoru u bolnici u Portu pod potpunom izolacijom, kako bi znanstveno provjerili ovaj fenomen. Na kraju ispitivanja, medicinski tim potvrdio je da je nemoguće objasniti kako preživljava bez ijednog zalogaja hrane ili kapi vode, ostajući pri potpunoj svijesti i duhovnoj snazi. Isus joj je tada rekao: „Ne hraniš se hranom ovoga svijeta; Tvoja hrana sam Ja.“
Odlazak u nebo i štovanje
Aleksandrina je preminula 13. listopada 1955. godine, u 51. godini života. Njezine posljednje riječi okupljenima bile su: „Nemojte griješiti. Užitci ovoga života ne vrijede ništa. Pričešćujte se, molite krunicu svaki dan!“
Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 25. travnja 2004. godine, istaknuvši je kao uzor svima koji trpe i traže smisao u patnji.
- Zaštitnica: Blažena Aleksandrina nebeska je zaštitnica bolesnika, nepokretnih osoba, invalida, ali i specifično djelatnika na internetu i društvenim mrežama, jer je u novije doba prepoznata kao snažna zagovornica za čistoću i odgovorno širenje poruka ljubavi u medijskom prostoru.
Poruka za naš svakodnevni život
Blažena Aleksandrina uči nas da nijedna patnja u životu nije uzaludna ako se prikaže s ljubavlju. Njezin nam život jasno poručuje da je Euharistija stvarna, živa hrana koja daje snagu i nadilazi sve ljudske granice.
Blažena Aleksandrina Marija da Costa, moli za nas!