Crkvena predaja pamti svetoga Rajmunda Nonnata kao redovnika koji je svoj život stavio u službu zarobljenih kršćana. Njegovo ime stoljećima ostaje povezano s milosrđem, žrtvom i spremnošću da se vlastita sloboda daruje za slobodu drugoga.
Danas, 31. kolovoza, spominjemo se svetoga Rajmunda Nonnata, redovnika povezanoga s početcima Reda Blažene Djevice Marije od Milosrđa, poznatoga kao Red mercedaraca.
Red je početkom 13. stoljeća nastao sa zadaćom otkupljivanja kršćana koji su dospjeli u zarobljeništvo. Posebnost mercedarske karizme bila je iznimna spremnost redovnika na žrtvu za bližnjega: uz uobičajene redovničke zavjete, mercedarska tradicija razvila je i poseban zavjet spremnosti dati vlastiti život za one kojima prijeti gubitak vjere.
Upravo je takva radikalna ljubav obilježila predaju o životu svetoga Rajmunda.
Ime koje govori o njegovu rođenju
Rajmund je poznat pod latinskim imenom Raymundus Nonnatus, odnosno katalonskim Ramon Nonat. Nadimak Nonnatus znači „nerođen“ u uobičajenom smislu, a povezan je s predajom da je nakon smrti svoje majke izvađen iz njezine utrobe.
Prema mercedarskoj tradiciji rođen je početkom 13. stoljeća u Portellu u Kataloniji, na području današnje Španjolske.
Ušao je u novoutemeljeni Red mercedaraca i svoj redovnički život posvetio poslanju zbog kojega je Red i nastao – pomoći kršćanima u zarobljeništvu.
Sloboda drugoga ispred vlastite
Rajmundovo ime posebno je povezano s misijama otkupljivanja zarobljenika u sjevernoj Africi.
Prema predaji njegova Reda, kada više nije imao sredstava kojima bi mogao otkupiti zarobljene kršćane, ponudio je samoga sebe kao zalog kako bi drugi mogli biti oslobođeni.
Upravo je u tome srž poruke njegova života.
Kršćanska ljubav za njega nije bila samo osjećaj niti lijepa riječ. Ona je značila biti spreman izgubiti vlastitu sigurnost i slobodu kako bi ih mogao vratiti drugomu.
Mercedarska duhovnost u tome prepoznaje snažan odjek Kristovih riječi:
„Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje.“ (Iv 15,13)
Predaja također govori da je Rajmund tijekom zatočeništva nastavio naviještati Krista među ljudima koje je susretao te da je zbog toga bio izložen teškom zlostavljanju.
Svetac milosrđa i služenja
Rajmund se naposljetku vratio u svoju domovinu, gdje je i umro, prema tradicionalnoj dataciji, 1240. godine.
Njegovo štovanje proširilo se tijekom stoljeća, osobito u Španjolskoj i među pripadnicima mercedarske obitelji. U katoličkoj tradiciji zaziva se i kao zaštitnik trudnica, rodilja i nerođene djece, što je povezano s predajom o okolnostima njegova vlastitoga rođenja.
No poruka njegova života seže mnogo dalje.
Sveti Rajmund pred nas stavlja jedno od najzahtjevnijih pitanja Evanđelja: koliko smo vlastite slobode, vremena i sigurnosti spremni žrtvovati za čovjeka koji nas treba?
On pripada duhovnosti u kojoj milosrđe nije samo suosjećanje s tuđom patnjom. Milosrđe traži djelovanje.
Vidjeti zarobljenoga i učiniti nešto za njegovu slobodu.
Vidjeti ugroženoga i stati uz njega.
Vidjeti čovjeka kojemu prijeti gubitak nade i donijeti mu Krista.
Upravo je to poslanje kojemu je Rajmund posvetio svoj život.
Njegov primjer i danas podsjeća da istinska sloboda nije samo sloboda koju čuvamo za sebe. Kršćanska sloboda postaje ljubav onda kada smo je spremni upotrijebiti za dobro drugoga.
Sveti Rajmunde Nonnate, moli za nas!