Od mladoga čovjeka koji je godinama tražio istinu daleko od Crkve do jednoga od najvećih crkvenih otaca i naučitelja – život svetoga Augustina snažno je svjedočanstvo da Božja milost može preobraziti čovjeka koji joj otvori srce.
Crkva 28. kolovoza slavi svetoga Augustina, biskupa Hipona i crkvenoga naučitelja, jednoga od najutjecajnijih kršćanskih mislilaca u povijesti. Njegov život bio je obilježen traženjem istine, unutarnjim borbama, obraćenjem i naposljetku potpunim predanjem Bogu.
Augustin je rođen 13. studenoga 354. godine u Tagasti, u tadašnjoj Numidiji u sjevernoj Africi, na području današnjega Alžira. Njegov otac Patricije bio je poganin, dok je majka bila sveta Monika, gorljiva kršćanka čije će ime zauvijek ostati povezano sa strpljivom molitvom za obraćenje njezina sina.
Godine traženja
Augustin je bio iznimno nadaren mladić. Školovao se u Tagasti, Madauri i Kartagi, a potom se posvetio retorici. Želja za znanjem i istinom bila je snažna, ali njegov život dugo nije bio u skladu s kršćanskom vjerom kojoj ga je poučavala majka.
U potrazi za odgovorima priklonio se manihejstvu, a kasnije se susreo i s neoplatonističkom filozofijom. Ipak, ništa nije uspijevalo do kraja odgovoriti na njegovu čežnju za istinom.
Njegov životni put odveo ga je najprije u Rim, a zatim u Milano, gdje je postao učitelj govorništva. Upravo ondje susret s milanskim biskupom svetim Ambrozijem postaje važan za njegov povratak kršćanskoj vjeri. Augustin je slušao Ambrozijeve propovijedi i postupno počeo drukčije razumijevati vjeru koju je nekoć odbacivao.
Obraćenje koje je promijenilo život
Augustinovo obraćenje nije bilo tek intelektualno prihvaćanje kršćanstva. Bila je to duboka unutarnja borba čovjeka koji je spoznao istinu, ali se još morao odreći staroga načina života.
U noći s 23. na 24. travnja 387. godine, na Vazmenome bdjenju u Milanu, sveti Ambrozije krstio je Augustina.
Bio je to početak potpuno novoga života.
Nakon krštenja odlučio se vratiti u Afriku i živjeti u zajednici posvećenoj Bogu, molitvi i proučavanju. Njegova majka Monika nije dočekala povratak u domovinu. Umrla je u Ostiji dok su čekali putovanje prema Africi.
Od obraćenika do biskupa
Augustin nije težio crkvenoj karijeri. Želio je monaški život posvećen molitvi, razmatranju i studiju.
No Božji je put bio drukčiji.
U Hiponu je 391. godine zaređen za svećenika, a nekoliko godina poslije, 395. godine, postao je biskupom Hipona. Ondje je gotovo 35 godina služio Crkvi kao pastir, propovjednik, teolog i branitelj katoličke vjere. Brinuo se za siromašne i siročad, za odgoj klera te za muške i ženske redovničke zajednice.
Njegov utjecaj daleko je nadživio njegovo vrijeme.
Papa sv. Ivan Pavao II. istaknuo je da je Augustin nakon smrti vrlo brzo ubrojen među najbolje učitelje Crkve te da njegova prisutnost otada nije prestala biti snažna u životu Crkve, ali i u kulturi zapadnoga svijeta.
„Ispovijesti“ – priča o čovjeku i Bogu
Augustin je iza sebe ostavio golemo pisano nasljeđe, ali među njegovim djelima posebno mjesto zauzimaju „Ispovijesti“ (Confessiones).
To nije samo autobiografija. Augustin u njima pred Bogom otvara vlastiti život: svoje grijehe, lutanja, čežnje, slabosti, traženje istine i iskustvo milosti.
Papa Benedikt XVI. istaknuo je da su „Ispovijesti“ jedno od najčitanijih djela kršćanske starine izvan biblijskih tekstova.
Uz „Ispovijesti“, među njegovim najpoznatijim djelima nalazi se i monumentalno „O državi Božjoj“ (De civitate Dei). Augustinov teološki i filozofski utjecaj na zapadno kršćanstvo toliko je velik da je dobio naslov Doctor gratiae – učitelj nauka o Božjoj milosti.
Srce stvoreno za Boga
Možda upravo zato Augustin ostaje toliko blizak čovjeku i nakon gotovo šesnaest stoljeća.
Njegov život nije priča o čovjeku koji nikada nije pogriješio. Naprotiv. To je priča o čovjeku koji je tražio sreću na mnogim mjestima, prolazio stranputicama, sumnjao i borio se – ali nije prestao tražiti istinu.
A kada ju je pronašao u Kristu, dopustio je Bogu da promijeni njegov život.
Na samome početku „Ispovijesti“ Augustin izriče jednu od svojih najpoznatijih misli: ljudsko je srce nemirno dok se ne smiri u Bogu. Upravo se u toj misli može sažeti i njegov životni put – od nemira čovjeka koji traži do mira čovjeka koji je pronašao Boga.
Sveti Augustin umro je 28. kolovoza 430. godine u Hiponu, dok su Vandali opsjedali grad. Crkva upravo na dan njegove smrti slavi njegov liturgijski spomendan.
Njegova djela, misao i svjedočanstvo obraćenja ostali su živi stoljećima nakon njegove smrti.
A možda je upravo to jedna od najljepših poruka njegova života: koliko god čovjek dugo tražio, lutao ili se udaljio, Bog ga ne prestaje pozivati k sebi.
Sveti Augustine, moli za nas!