Crkva 8. kolovoza slavi svetoga Dominika Guzmana, svećenika i utemeljitelja Reda propovjednika (Ordo Praedicatorum – OP). Svojim životom, dubokom ljubavlju prema Kristu i neumornim naviještanjem Evanđelja ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Crkve. Njegovo poslanje i danas nastavljaju dominikanci diljem svijeta, vjerni geslu naviještanja istine.
Sveti Dominik rođen je oko 1170. godine u Caleruegi, u španjolskoj Kastilji, kao sin Feliksa Guzmana i blažene Ivane (Juane) iz Aze. Nakon školovanja u Palenciji studirao je filozofiju i teologiju, a potom je postao kanonik katedrale u Osmi, živeći prema Pravilu svetoga Augustina.
Već u mladosti pokazivao je iznimnu ljubav prema siromašnima. Za vrijeme velike gladi prodao je svoje dragocjene knjige kako bi pomogao gladnima, rekavši: „Kako mogu proučavati mrtve kože dok ljudi umiru od gladi?” Taj događaj ostao je jedan od najpoznatijih primjera njegove evanđeoske ljubavi prema bližnjemu.
Na putovanjima s biskupom Diegom de Acebom susreo se s katarskim krivovjerjem koje se širilo na jugu Francuske. Shvatio je da se istina ne nameće silom, nego svetošću života, molitvom, siromaštvom i uvjerljivim propovijedanjem. Zato je 1215. godine u Toulouseu okupio prvu zajednicu propovjednika, a 22. prosinca 1216. papa Honorije III. službeno je potvrdio Red propovjednika.
Dominik je želio da njegova braća budu ljudi molitve, ozbiljnoga studija i evanđeoskoga siromaštva, koji će svojim životom i riječju naviještati Krista. Njegov je red tijekom stoljeća dao brojne svece, misionare, propovjednike i teologe, među kojima posebno mjesto zauzimaju sveti Toma Akvinski, sveta Katarina Sijenska i hrvatski blaženik Augustin Kažotić.
Sveti Dominik bio je veliki štovatelj Blažene Djevice Marije. Dominikanski je red kroz stoljeća imao presudnu ulogu u širenju pobožnosti svete krunice, koja je i danas jedno od najraširenijih marijanskih molitvenih oblika u Katoličkoj Crkvi.
Uz njegovo ime vezane su i lijepe dominikanske predaje. Prema jednoj od njih, prilikom njegova krštenja iznad njegove glave pojavila se zvijezda, kao znak da će svojim životom mnoge voditi Kristu. Druga govori kako je njegova majka prije njegova rođenja usnila psa sa zapaljenom zubljom u ustima, što je protumačeno kao simbol sina koji će svjetlom Evanđelja rasvjetljivati svijet. Upravo je zato pas sa zubljom postao jedan od prepoznatljivih simbola dominikanske tradicije.
Sveti Dominik preminuo je 6. kolovoza 1221. godine u Bologni. Papa Grgur IX., koji ga je osobno poznavao, proglasio ga je svetim 1234. godine.
Život svetoga Dominika i danas nas poziva da istinu ne naviještamo samo riječima, nego prije svega vlastitim životom, ljubavlju prema bližnjima i vjernošću Kristu.
Sveti Dominiče, moli za nas.