Lice hrabrosti


Lice hrabrosti | Od 6. do 21. studenoga u 13:15 na Radio Mariji.

Dragi slušatelji, od 6. do 21. studenoga svakoga dana u 13:15 sati pozivamo vas da nam se na Radio Mariji pridružite u emisiji „Lice hrabrosti“. Posvećujemo je poginulima i nestalima u Vukovaru tijekom velikosrpske agresije, kao i obiteljima koje ih sve ove godine nose u srcu.

Urednica i voditeljica emisije je Kristina Tabak. Tekstove naše drage Tanje Belobrajdić čitat će Ivica Zadro.
Tanja je kao mlada djevojka branila svoj Vukovar, a danas s istom ljubavlju čuva uspomenu na njegove ljude. Draga Tanja, hvala ti na svakom slovu. Hvala ti što ćemo zahvaljujući tvojim riječima po imenu moliti i za nekoga za koga se možda više nema tko pomoliti.

Kad govorimo o Vukovaru, sjetimo se i oca koji je u proboju na rukama nosio svoga iscrpljenog sina. Otac se zvao Ivan Černok. Njegovu Igoru bilo je četrnaest godina. Supruga Marija i kći Ivana tada su ih vidjele posljednji put. Upravo zato želimo izgovoriti njihova imena i ispričati tko su bili. Netko ih još pamti po glasu, po osmijehu, po načinu na koji su ulazili u kuću. To sjećanje želimo sačuvati.

Sjetit ćemo se i Gorana Živkovića. Prijatelji iz djetinjstva pamte ga kao tihog mladića koji je pažljivo slušao, a kad bi progovorio, znao ih je nasmijati. Branio je Sajmište. Nakon što je teško ranjen, zarobljen je u vukovarskoj bolnici. Njegova majka Marija posvjedočila je o svojoj vjeri i oprostu riječima koje je teško pročitati, a ne zastati.

„Oprostila sam i onome tko je ubio moga Gorana. Moja je duša mirna.“

Želja joj je bila pronaći sina, dostojanstveno ga pokopati i na njegovu grobu upaliti svijeću.

Govorit ćemo i o Ivanu Ivaniki, Ivici, koji je pod granatama iznova podizao hrvatsku zastavu na vukovarskom vodotornju. Zapovjednik Mitnice Pilip Karaula čuo je kako je jednom, polazeći u akciju, Ivica suborcu ponudio svoj šljem. „Uzmi ti moj šljem, ti imaš djecu.“

Njegova majka Ana na sinov je grob stavljala malu hrvatsku zastavu. „Neka mu se vije…“, govorila je. Svome je jedincu napisala pjesmu.

O moj sine moja rano ljuta
spomenem te na dan po sto puta.
O moj sine kad će auto stati,
kad ćeš reći majko idu svati.
Idu svatovi od tvoga jedinca
i s njime cijela Mitnica.
O moj sine, o ljepoto moja,
preteška je sad samoća moja.
Nemaš dušo ni sestre ni brata,
tko će majci otvoriti vrata?

Dragi slušatelji, kad na kraju emisije začujete imena poginulih i nestalih, spomenite ih se u svojim molitvama. Molimo za pokoj duša poginulih i za obitelji koje još traže svoje najmilije.

Kad uzmemo krunicu u ruke, posvetimo im barem jednu deseticu i povjerimo ih zagovoru naše Majke Marije, koja je stajala pod križem svoga Sina.

Neka naša zahvala bude molitva. 🙏