Pier Giorgio Frassati rođen je u Torinu 6. travnja 1901., u jednoj od najutjecajnijih građanskih obitelji toga grada. Prvu pouku primio je kod kuće, a potom je upisan u Liceo Massimo D’Azeglio. U dobi od deset godina, zajedno sa sestrom Lucianom, primio je Prvu pričest u kapelici Sestara pomoćnica duša u čistilištu, a već sljedećeg ljeta upisao se u društvo Malih molitelja krunice. Tijekom školovanja pohađao je nekoliko godina i Istituto Sociale, kojim su upravljali isusovci, te je u tom kontekstu pristupio Apostolatu molitve i Euharistijskoj ligi. Njegova duboka vjera hranila se svakodnevnom Euharistijom, molitvom i čestom ispovijedi. U jesen 1918., nakon završene klasične gimnazije, upisao je Fakultet industrijskog strojarstva sa specijalizacijom iz rudarskog inženjerstva na Kraljevskom politehničkom sveučilištu u Torinu.
Njegovo se ime nalazi među članovima Konferencije sv. Vinka blaženog Cottolenga, koja je okupljala bivše učenike Istituto Sociale. Veselog i otvorenog temperamenta, na sveučilištu je živio vrijednosti prijateljstva i blizine s drugima, ne bojeći se javno svjedočiti svoju vjeru.
Bio je revni i aktivni član Federacije talijanskih katoličkih sveučilištaraca (FUCI). Postao je član Katoličkog studentskog kruga ”Cesare Balbo” te se pridružio Konferenciji sv. Vinka koja je ondje osnovana. Veći dio slobodnog vremena koristio je kako bi posjećivao siromašne obitelji, žrtvujući vlastiti novac za najteže slučajeve. Također je bio član skupine ”Milites Mariae” svoje župe Crocetta i sudjelovao je u radu odjela Mladih noćnih euharistijskih klanjatelja.
Najdublju povezanost imao je s Katoličkom mladeži, koja će kasnije postati Talijanska katolička akcija. Dana 28. svibnja 1922., pod imenom fra Girolamo, primio je odijelo Trećeg reda dominikanaca. U razdoblju fašizma više je puta osobno osjetio posljedice zbog svoga sudjelovanja u katoličkim udrugama i u redovima Narodne stranke, kojoj se priključio već s 19 godina. Od djetinjstva zaljubljen u planinarenje, tu je strast njegovao cijeli život. Bio je član Talijanskog alpinističkog kluba i udruge ”Giovane Montagna”. Sa svojim je prijateljima osnovao društvo ”Tipi Loschi”, u kojem su trenutci zabave postajali prigode za spontano bratstvo i dijeljenje vjere.
Zaljubio se u jednu djevojku, no iz neuobičajenog osjećaja skromnosti i da ju ne uznemiri, nikada joj nije priznao svoje osjećaje. Krajem lipnja 1925. pojavili su se simptomi fulminantne dječje paralize koja ga je u nekoliko dana dovela do gubitka apetita i pokreta. Prije nego što je pao u komu i preminuo 4. srpnja 1925. godine, primio je posljednje sakramente. Njegovu je pogrebu i posljednjem ispraćaju prisustvovalo mnoštvo ljudi.
Godinama kasnije započet je kanonski proces za priznavanje njegove svetosti, koji je okrunjen beatifikacijom kojom je 20. svibnja 1990. na Trgu sv. Petra predsjedao sveti Ivan Pavao II. Prošle je godine papa Franjo priznao čudo ozdravljenja u Sjedinjenim Američkim Državama, pripisano zagovoru blaženog Piera Giorgia Frassatija. Papa Lav XIV. službeno je proglasio Piera Giorgia Frassatija svecem Katoličke Crkve 7. rujna 2025. na Trgu sv. Petra u Vatikanu. Njegova kanonizacija održana je zajedno s proglašenjem svetim Carla Acutisa u sklopu Jubileja mladih.
Njegovo ime nose brojni krugovi Katoličke akcije koja je čuvala uspomenu na njega i još ga i danas predstavlja kao uzor svojim članovima, osobito mladima.