Već nekoliko stoljeća Voćin privlači Gospine štovatelje, posebno nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija. Od 1886. godine pa nadalje iz Požege je 20. kolovoza polazila voćinska procesija pješaka s hodočasnicima iz Požeške doline i Posavine. U duhu druge polovice 19. stoljeća u Voćinu se gajila pobožnost prema Gospi Lurdskoj, čije se štovanje nastavilo i nakon II. svjetskog rata. Gospin kip s crkvom nestao je u ruševini 1991. godine. No, Providnost je htjela da je voćinski župnik Josip Martinac 1940. godine staru sliku voćinske Gospe, Majke od utočišta iz 18. stoljeća pohranio u Dijecezanski muzej u Zagrebu. Ona je 21. kolovoza 1999. u procesiji pješaka iz Požege svečano vraćena u Voćin. Na prvome biskupijskom euharistijskom kongresu prigodom proslave Godine velikog jubileja 24. rujna 2000. oko nje se sabralo mnoštvo od oko 25000 vjernika iz Požeške biskupije. Za ovo slavlje pokraj srušene crkve uređen je kongresni prostor na otvorenom, koji otada trajno služi za liturgijska okupljanja hodočasnika.
Vjernici iz Slavonije i drugih dijelova Hrvatske pojedinačno ili u skupinama hodočaste Voćinskoj Gospi tijekom cijele godine. Redovito biskupijsko hodočašće djece održava se prve subote u svibnju. Požeška biskupija hodočasti organizirano dva puta. Iz požeškoga i posavskog kraja kreću pješaci 20. kolovoza, prenoće u župi Stražeman a potom 21. kolovoza nastavljaju put do Voćina gdje s pješacima iz Zapadne Slavonije, odnosno daruvarskog kraja i mnoštvom drugih hodočasnika, pristiglih autobusima i osobnim automobilima sudjeluju na vrlo upečatljivom večernjem slavlju sa svijećama u čast Gospe od utočišta. Iz slavonsko podravskog dijela Biskupije brojni vjernici hodočaste početkom rujna, u subotu ili nedjelju nakon Male Gospe.
Svetište Gospe Voćinske zrači posebnom duhovnom snagom te ovdje hodočasnici po Marijinom zagovoru nalaze pomoć u životnim teškoćama i duhovni mir.
Crkva Majke Božje u Voćinu, veoma vrijedan primjer gotike u Sjevernoj Hrvatskoj, sagrađena je u 15. stoljeću. Za vrijeme osmanlijske vladavine u Slavoniji tijekom 16. i 17. stoljeća bila je oštećena, ali je obnavljaju franjevci koncem 17. stoljeća i sa svojim milosnim Gospinim kipom postala je hodočasničkom crkvom u koju su dolazili vjernici iz cijele Slavonije. Tijekom II. svjetskog rata 1944. godine teško je oštećena i ostala bez krova. Župnici Franjo Bosnar i Antun Prpić uz pomoć mnogih Marijinih štovatelja iz domovine i inozemstva, posebno gradišćanskih Hrvata, predvođenih biskupom iz Željezna (Eisenstadta) dr. Stefanom Lazslom i dekanom Štefanom Horvatom crkvu su od 1971. do 1984. godine mukotrpno obnavljali. Unatoč strogim zabranama i progonima komunističkih vlasti nakon II. svjetskog rata, vjernici su ostali vjerni svojoj Voćinskoj Gospi te su se hodočašća od 1963. godine ponovno organizirala a nakon obnove crkve bivala sve brojnija. U noći 13. na 14. prosinca 1991. godine srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja, pa je i ona pretrpjela tešku sudbinu 47 tamošnjih katolika, okrutno poubijanih ili poginulih.
Odlukom Požeške biskupije i Ministarstva kulture Republike Hrvatske crkva se obnavlja u svom prvotnom izgledu. Radovi su započeli 2002. godine po projektu prof. dr. Vladimira Bedenka s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Želja je da se izgradnjom crkve u njezinom izvornom obliku vrati vrijedan objekt hrvatske katoličke baštine, iskaže poštovanje i podigne spomen svima onima koji su položili živote za slobodnu Hrvatsku. Konačno, dvadeset godina nakon razaranja, Voćin je 2011. dobio novo crkveno zdanje prema nacrtima nekadašnje stare crkve, a na ponos onih koji se nisu željeli odreći vlastite crkvene baštine, napose Marijinih hodočasnika.
O dvadesetoj obljetnici razaranja crkve, a potom i njezine ponovne izgradnje, biskup Škvorčević proglasio je Godinu Gospe Voćinske u razdoblju od 21. kolovoza 2010. do blagdana Male Gospe 2011., a pod geslom »Evo ti Majke«.
Danas je blagdan Gospe Voćinske i unatoč koronavirusu, pod posebnim mjerama, hodočasnici će u manjim grupama ili pojedinačno doći Majci od utočišta. Ona ih nikada nije napustila i snaga im je i sada, u vrijeme pandemije. Hodočasnička pjesma, među ostalim, pjeva: „Idemo kroz planine, u daleki kraj, da vidimo Mariji, taj nebeski sjaj. Majko Božja Voćinska, na braniku stoj i izmoli blagoslov zemlji Hrvatskoj!“
