Iz svetog evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje! Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Razmatranje
Ovaj odlomak evanđelja obilježen je hitnjom, igranjem, vikanjem iz svega glasa, pjevanjem. Sve je na n-tu potenciju. Marija šprinta u planine čim joj je Anđeo navijestio radosnu vijest. Šprinta služiti, služiti pjevajući. Elizabeta čim je čula njezin glas poče vikati iz sveg glasa slavu Bogu kojeg Marija nosi podno svoga srca. Beba Ivan u trbuhu čim je naslutio Boga u Marijinom trbuhu započeo je ples, a nije mogao još ni samostalno disati, kamoli hodati. Tako je to kada se ljubav umiješa. Ljubav jedinu mjeru koju poznaje je sve i odmah. Svakog ljubiti i sve razveseliti, a učiniti to svim svojim silama i odmah. Hvalospjev toj ljubavi najljepše je izrekla Marija, koja je sva u ljubavi klicala onome koji je sama ljubav.
Što možemo naučiti o Bogu iz njezina hvalospjeva: Bog je jedini Gospodin od kojega jedino dolazi spas i mir. To je Bog veličanstveni, a najslabiji je na malene i neznatne. Svesilni Bog čini velika djela, a najradije ih čini po najmanjima i tako najneznatnije uzvisuje na najveće vrhunce. Njegova dobrota nije proizvoljna nego konstantna i vjerna. Sam Bog je toliko vjeran i ponizan da daje obećanje neznatnim stvorovima i obvezuje se na ispunjenje, premda ga nitko ni na što ne može natjerati: to čini iz čiste ljubavi. Budući da su mu ponizni i skromni miljenici, ne dopušta nikome da ih tlači: tko njih tlači imat će posla sa samim Svesilnim. Iako je pravedan, Bog ima miljenike. Baš zato što je pravedan ima miljenike, u njegovom Kraljevstvu ima povlaštenih: to su siromasi, ubogi, zakinuti, udovice, bolesni, ponizni, maleni. Zato je i izabrao Izraela, bio je najmanji među svim narodima, zato je izabrao i praoca Abrahama, bio je najmanji na zemlji: toliko malen da mu nije prigovorio čak ni onda kad ga je, kušajući ga, tražio da mu ustupi sina jedinca. Na račun jednoga blagoslivlja cijele generacije i sve generacije. Svi grijesi svih generacija ne mogu poništiti Božje obećanje, Božju vjernost.
Uz to što je Marijin hvalospjev najljepše veličanje Božje ljubavi, ujedno je to i himna dvjema krepostima koje su osobito mile u Božjim očima: poniznosti i služenju. Poniznost je temeljna vrlina kršćanskog života, suprotnost ponosu koji vodi u propast. Poniznost se ne očituje samo u skromnosti i neznatnosti, već i u dubokoj svijesti da smo ovisni o Bogu, da bez njega ne možemo ništa. Da bez njega i ne želimo ništa. Tako poniznost vuče svoje korijene u samoj istini: poniznost znači stajati u istini spram Boga, spram samog sebe i spram svega što nas okružuje. Zato je Marijino jedno DA ostalo vječno DA: rekla je DA onome u kojem je sva prebivala i za koga je znala da osim njega niti ne želi ništa. Rekla je DA unatoč tome što je znala kakve sve posljedice to nosi. Rekla je DA baš zato što je znala učinke svoga pristanka: sebe je potpuno podredila Istini koja je odlučila doći i roditi se na ovom svijetu, postati jednim od nas. Svi križevi i teškoće koje su slijedile iz njezina pristanka bile su joj nebitne jer nije gledala na sebe, nego na Boga i njegovo djelo spasenja. Znala je da su njezini sveti praoci i svete pramajke vjerno služili Bogu i uvijek je htjela slijediti njihov sveti primjer, a sada je spoznala da je Bog sam došao služiti čovjeku. Kako da se ne preda potpuno kad se i njezin Bog potpuno predaje. Gdje je potpuno predanje, potpuno služenje tu je i pjesma. Tu riječi nisu dovoljne. Tu riječi postaju tijelo, postaju zanos. Tu riječi postaju život.
Blagoslovljena bila Djevo Marijo što si nam rodila Riječ i što si vazda ostala vjerna svojoj riječi. Blagoslovljena bila što si se predala Bogu da od tvog života načini pjesmu, najljepšu od svih. Predivna Djevice, pomozi i nama da svojim služenjem budemo hvalospjev Božjoj ljubavi, osobito u ovo sveto vrijeme iščekivanja rođendana Ljubavi.
Mato Zirdum, đakon Zagrebačke nadbiskupije
