Danas, u srijedu Velikoga tjedna u središtu evanđelja stoji izdaja i Judine škude.
Evanđelju po Mateju zahvaljujemo precizan podatak o 30 srebrnjaka. Matej je bio carinik, pa se razumije u stvari. Tužna je to cijena koja s jedne strane pokazuje Isusovo poniženje. Toliko po starozavjetnom zakonu treba platiti kao odštetu za jednoga roba ako bi ga stoka udarila. S druge strane prorok Zaharija istim iznosom pokazuje kako je i koliko narod Božji procijenio neprocjenjivu vrijednost svojega Stvoritelja i Gospodina. Koliko puta mi Boga uzimamo kao nekakva roba za ispunjavanje naših hirova?
Snaga i veličina evanđeoskoga izvještaja je u tome što se Isus otvoreno, bez ograde, suočava s izdajom. Već vidi kako stvari stoje. Ne odbacuje Judu, nego mu naprijed nudi da sam uvidi kako postupa i što poduzima. Svoju blizinu Isusu potvrđuje zajedničkim blagovanjem. U isti čas, u istu zdjelu umaču zalogaj.
Ali Juda ostaje pri svom ugovoru s Velikim svećenikom i njegovom klikom. Tragedija je u tome što upravo hramski glavari, koji su voditelji naroda i zaduženi za odnos s Bogom, preuzimlju glavnu ulogu u Isusovu smaknuću. Nije Isusov križ neka nepoznata kleta sudba, nego je naša ljudska odluka.
Velika utjeha međutim ostaje u ustrajnom evanđeoskom opisu da to nije tek neka bijena izdaja, nego je to predanje, Isusovo predanje. Poslušni Sin sama sebe u krajnjem povjerenju izručuje Ocu.
Autor: p. Niko Bilić
Izvor: Biblijski portal
