„Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Lk 23, 46)
„Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ To rekavši, izdahnu.“ (Lk 23, 44-46)
Došao je čas… Sve je dovršeno. Preostaje još samo posljednji uzdah ljubavi i potpunog predanja.
„A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. (…) K'o jagnje na klanje odvedoše ga, kao ovca nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. (…) Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. (…) jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bi ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.“ (Iz 53, 4-5.7b.11a.12b)
Zastanimo podno Kristova križa…otvorimo srce neka i ono prokrvari je i naši grijesi pribili su Isusa na križ…a on ih je sve primio u svoje Presveto Srce i ponio na križ da ih svojom krvlju očisti i pretvori u ljubav! Dopustio je da ga pribijemo na križ kako bi nas naučio najveću lekciju života, kako bi nam pokazao najljepši put u nebo – put ljubavi koja se daruje jer „veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje!“ (Iv 15, 13)
Došao je na svijet kao maleno, nemoćno djetešce rođeno u hladnoj betlehemskoj noći u jaslama, daleko od ljudi i svijeta. Sada visi na križu nemoćan, usamljen, izmučen od boli i patnje, od udaraca bičeva, trnja koje se sve više zabada u njegovu svetu glavu; koljena krvavih od padova, tijela oslabljenog od iscrpljenosti i težine križa, srca slomljena zbog razočarenja i tuge jer ga njegovi najbliži ostaviše, jer ga oni kojima je došao nisu prepoznali; duše klonule od samoće…no ipak u njemu tinja zraka pouzdanja jer znade da je za ovo djelo bio poslan na svijet i da je sada došao čas da ga dovrši i pođe svome Ocu koji ga čeka raširenih ruku. I ne preosta više ništa doli „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Lk 23,46)
Isus je svega sebe, sav svoj život, polagao u Očeve ruke. Nije se bojao trpjeti i podnositi ni izrugivanja, ni pljuvanja, ni prezir, niti protjerivanja, ni udarce, ni čavle, križ, pa ni smrt. Jer je došao na ovaj svijet ispuniti djelo Očevo – spasiti i otkupiti čovjeka. Spasiti tebe i mene. Isus je umro na križu da bismo ti i ja živjeli! Podnio je udarce i čavle, muku i smrt za nas, za tebe i za mene! Umro je da bismo mi živjeli! Darovao je svega sebe kako bismo se mi spasili! Nije oklijevao ni u čemu jer nas je ljubio, jer nas ljubi. Otišao je na križ i dopustio da vojnik kopljem probode njegov bok, da otvori njegovo srce kako bi se njegova ljubav potpuno razlila u naša srca i učinila nas sposobnima darivati se i ljubiti kao što je on ljubio. Cijeloga sebe u potpunosti je dao nama - tebi i meni.
A mi? A ti? A ja? Hoću li biti danas podno njegova križa i s njime trpjeti boli ili pak ću, poput mnogih, okrenuti lice i otići? Danas se polaže ispit ljubavi! Sada je čas da se otvore ruke i padne na koljena - baš tu podno Kristova križa. Sada je vrijeme odluke. Hoću li nastaviti putem života kao da se ovaj događaj nije zbio, kao da se mene ne tiče ili ću ostati. Moliti oproštenje, dopustiti Gospodinu nasloniti i odmori svoje okrvavljeno lice na mome ramenu. Hoću li biti dovoljno blizu da kaplja njegove svete krvi padne na moje srce i po njemu pronađe put do srca svakoga čovjeka? Hoću li, poput njega, dragovoljno raširiti svoje ruke u predanju Očevoj volji bez obzira bila ona za mene put radosti ili tuge, sreće ili nesreće, odobravanja ili prezira, ljubavi ili mržnje, blizine ili samoće, mira ili progonstva, put života ili smrti.
„Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Lk 23,46) Kristovo djelo je dovršeno - za nas, za tebe i za mene. Usprkos boli, muci i smrti na križu on se nije pokolebao. Ostao je vjeran do posljednje kaplje krvi. Bez imalo sumnje u Očevu ljubav dovršio je njegovo djelo spasenja. I bi uzdignut na nebo.(usp. Dj 1,9).
Sada smo ostali ti i ja…Isus je umro za nas…hoćemo li i mi dati svoje živote za njega? Jesmo li spremni izložiti se i svojim životom dopuniti ono što nedostaje mukama Kristovim (usp. Kol 1,24)? Put je težak, trnovit, bolan, okrvavljen…no netko je njime već prošao i uspio! Stoga ne klonimo! Dođimo svome Bogu i predajmo se u njegove ruke! Baš tu, podno križa, on na nas čeka. Na tebe! Na mene! Pođimo zajedno i dopustimo mu da nas nauči ljubiti, praštati, služiti…darivati svoje živote kako bismo jednom živjeli zajedno s njime.
Zastanimo danas podno Kristova križa, raširimo s njime svoje ruke i prepustimo se u Očeve ruke bez obzira na cijenu koju ćemo morati platiti. Veća od ove ne može biti „da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). Isus je to učinio za nas! Ne bojmo se i mi isto učiniti za njega! „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“(Lk 23,46)
— s. M. Martina Vugrinec, Sestre Služavke Maloga Isusa
