DSC03076

U nedjelju, 4. veljače 2024. požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu sv. Vida u Okučanima i predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio dječaka Ivana, peto dijete roditelja Marinka i Ankice Ribić. Pozdravljajući sudionike slavlja na čelu sa župnikom fra Ivom Brezovićem, biskup je spomenuo kako danas, prve nedjelje u veljači po odluci hrvatskih biskupa slavimo Dan života. Kazao je da je izazovno što baš ovoga dana stoji pred nama i pred Bogom obitelj Marinka i Ankice Ribić sa svojim petim djetetom. Čestitao im je što su po peti puta postali suradnici Božji i što su svojim opredjeljenjem za život obogatili Crkvu i našu hrvatsku domovinu. Zamolio je Boga da primi njihovu žrtvu ljubavi a u svetom krštenju malog Ivana, i udijeli da njihov obiteljski život bude zajedništvo istinske radosti. Kazao je da na početku ovog slavlja na Dan života želi zajedno s njima Bogu posvjedočiti zahvalnost što postojimo, izrazivši uvjerenje da svi nazočni to čine svake nedjelje kad dolaze u crkvu slaviti euharistiju, a ta riječ znači „zahvaljivanje“ za život u Isusu Kristu, za pobjedu života nad smrću.

U homiliji biskup je najprije obrazložio zašto su hrvatski biskupi prvu nedjelju u veljači proglasili Danom života. Kazao je kako smo svjedoci da neki krugovi u Hrvatskoj zastupaju poremećeni sustav vrijednosti po kojem su neke stvarnosti važnije od ljudskog života, i zbog kojih se začeto ljudsko biće može ubiti u majčinu krilu ili odrediti kraj života nekome tko je dospio u teško zdravstveno stanje. Dan života nas podsjeća da ljudski život nije naše nego Božje djelo, a roditelji su njegovi suradnici, te stoga pred životom treba stajati s velikom zahvalnošću i poštovanjem, uvijek i svagdje ga štititi od naravnog začeća do prirodne smrti. Jer, dodao je biskup, Bog nas nije pozvao u život da budemo protiv njega, nego da kao njegovi suradnici budemo za život . Pozvao je sudionike slavlja na molitvu za takvo suradništvo s Bogom, te nam Hrvatska bude zemlja bogata životom. Kazao je da su u tom smislu bolesnici i umirući vrijedni naše posebne brige i ljubavi, i da nitko nema pravo oduzimati nekom čovjeku život koji mu je Bog darovao.

Polazeći od naviještenih svetih čitanja, biskup je kazao da nam u njima Bog otkriva svoj pristup ljudskom životu i s obzirom na našu ranjenost zlom, prolaznošću, bolešću i smrću. U evanđeoskom ulomku ove nedjelje susrećemo Isusa kako naviještajući kraljevstvo nebesko, liječi bolesne i izgoni zloduhe, očitujući da je kraljevstvo nebesko svojom početnom snagom prisutno među ljudima. On ne troši vrijeme i energije na opisivanju našeg jadnog stanja, nego konkretno djeluje za čovjekovo oslobađanje na tjelesnoj i duhovnoj razini. Oduzeti Zloduhu moć u čovjeku znači pomoći mu da bude zdrav na razini svoga duha i oslobođen od najveće negativnosti koja se zove smrt, ustvrdio je biskup. Zli je, naime, neprijatelj života i čovjeka. Pozvao je sudionike slavlja da se u svim svojim životnim nevoljama prisjete kako je Isus Krist u krštenju ušao svojom pobjedničkom snagom ljubavi u njihove ranjene živote, a u sakramentu svete potvrde opečatio ih svojim Duhom, te da ne dopuste da ih Zli uvjeri kako je on u njima jači od Isusove pobjedničke prisutnosti. Biskup je naglasio kako je osobito važno da budemo budni u toj svijesti vjere, jer ima onih koji nas više uvjeravaju u đavolsko djelovanje u nama nego li u Kristovo, pripisujući Zlom veću snagu nego li Pobjedniku nad smrću, te olako govore o opsjednutosti i zauzimaju se za egzorcizam, kojim se napose kad se radi o psihički bolesnoj osobi može nanijeti još veće zlo, kako nam svjedoče pojedini slučajevi.

Biskup je podsjetio kako je Crkva oprezna u navedenom pitanju i nije sklona nečiju pritisnutost zlom i napašću Zloga odmah proglasiti opsjednutošću. Opsjednutost je stanje u kojem čovjek više ne može svojom vlastitom slobodom odlučivati što će činiti, jer je tako zahvaćen Zlim da čini ono što mu on na neki način određuje. Je li doista riječ o takvom stanju ili o nekom obliku psihičke bolesti, treba prosuditi svećenik ili netko tko je zadužen za takva pitanja te s biskupovim dopuštenjem primjenjivati duhovna sredstva primjerena za takav slučaj, među kojima je i egzorcizam, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja neka ne otvaraju prostore Zlome niti u svojim životima niti u životima drugih, i ne pripovijedaju olako o zlu i Zlome, jer na taj način postaju njegovi suradnici, nego da poput Isusa ne dopuste zlodusima govoriti, a ljudima koji su pritisnuti zlom prilaze molitvom da Pobjednik nad zlom i smrću svojom ljubavlju s križa uđe u njihova srca sapeta zlom i grijehom. Istaknuo je kako u takvim slučajevima i naša dobrota i ljubav kojom im prilazimo pomaže nadvladati zlo i Zloga, jer gdje je prisutna dobrota i ljubav ondje je prisutan i Bog, ustvrdio je biskup.

Istaknuo je da se u liječenju tjelesnih i psihičkih bolesti trebamo okoristiti dostignućima suvremene medicine i znanjem liječnika, kojima je Bog podario tu sposobnost, te s jasnoćom vjere i razuma nastojimo oko ozdravljenja, znajući da smo samo u prolazu ovim svijetom, i da smo kao takvi uvjetovani slabošću, bolešću i u konačnici smrću, te da je to naše naravno stanje posljedica istočnog grijeha. Upozorio je kako se u protivnom ljudi izlažu opasnosti da u pretjeranoj brizi za vlastito zdravlje obole od samoga sebe, stvorivši od svog zdravlja svojevrsni fetiš. Nema drugog lijeka koji nas može spasiti od smrti, osim one ljubavi Božje koja je progovorila u Isusu Kristu na križu koja je pobijedila smrt, ustvrdio je biskup. Kazao je da starozavjetni patnik Job u današnjem prvom čitanju iz istoimene knjige pred pitanjima bolesti i zla stoji u čvrstoći svoje vjere i pouzdanja u Boga, ne dopuštajući nikome, pa ni vlastitim prijateljima da ga nagovore da se okrene protiv Boga i počne mu prigovarati što mora nevin trpjeti, te on sebi i drugima ponavlja istinu „Bog dao, Bog uzeo“, ostajući do kraja oslonjen na njega.

Završavajući homiliju, biskup je kazao da peto dijete u obitelji Ribić svjedoči o bogatstvu ljubavi jednih bračnih drugova, koji svoj brak nisu pretvorili u zajedništvo sebičnosti, u „sebičnost u dvoje“, nego su hrabro prihvatili život i s njegove teže strane, koja uključuje i žrtvu, ustvrdivši da je to pravo junaštvo i da su takvi supružnici istinski dobročinitelji i sebi i drugima. Brak i obitelj prihvaćeni vjerom mogu biti mjesta gdje se ostvaruje veličanstveni Božji naum o životu, blagoslovljeno stanje u kojem se jedan bračni drug ne brine najprije sebično za sebe, nego nesebično za drugoga. Sebičnost se vrti sama oko sebe, zapliće se, tapka na mjestu, ostaje neplodna i neživotna, a ljubav je požrtvovna i uvijek stavlja drugoga na prvo mjesto, ustvrdio je biskup. Zahvalio je roditeljima malog Ivana za njihovo svjedočanstvo nesebičnosti, kao i za spremnost da budu možda i predmet poruge nekih koji će ih smatrati nazadnima zbog njihova opredjeljenja za brojno potomstvo. Pozvao je sudionike slavlja na molitvu da u Hrvatskoj pobjeđuje život po bračnim drugovima i obiteljima koje vole život, te su iz ljubavi spremne žrtvovati se i na taj način ulagati u svoju i našu budućnost. Zamolio je Boga da blagoslovi obitelj Ribić i sve druge obitelji koje su danas na ovom slavlju sa svojom djecom, da im umnoži radost u služenju životu. Zahvalio je svima koji o životu razmišljaju na Isusov način, koji mole za bračne drugove da se uvijek svrstaju na Božju pobjedničku stranu života.

Na svršetku misnog slavlja biskup je roditeljima Ribić čestitao krsni preporod njihova sina Ivana, poručivši im da kući nose blago koje je zagrlio sâm Isus Krist svojom pobjedničkom ljubavlju nad smrću. Poželio im je Božji blagoslov u nastojanju da im djeca rastu, ne samo fizički i materijalno, nego osobito duhom. Svima pak nazočnima zahvalio je za sudjelovanje na ovom slavlju, a napose što Bogu uvijek daju prostor u svojim srcima i dušama, osobito na nedjeljnim svetim misama. Župniku fra Ivi zahvalio je za sve što nastoji redovito činiti u Župi, a jednako tako časnim sestrama, pjevačima, ministrantima i svima drugima, koji doprinose izgradnji župnog zajedništva. Na novokrštenog Ivana i njegovu obitelj, te na cijelu župnu zajednicu zazvao je Božji blagoslov.

Izvor: Požeška biskupija

Radio Marija

20:00 Anđeo Gospodnji; Molitva za obitelj
20:05 Glazba
20:15 Krunica - Otajstva svjetla
20:45 "LJUBAV NIJE LJUBLJENA" - korizmeno razmatranje s. Marije Hedvige Bliznac, klarise

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

"Ljubav nije ljubljena" - korizmeno razmatranje s. Lidije Bernardice Matijević

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga; o kada ću doći i lice Božje gledati? Posljednja tri dana razmatrali smo kako izgleda naš korizmeni hod koji je tek...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Veljača 2028
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.