U nedjeljnoj molitvi Anđeoskoga pozdravljenja, papa Franjo se osvrće na prispodobu o sijaču i poziva kršćane da slijede Isusov primjer i nikada ne prestanu sijati Riječ, čak i kada se to ponekad čini teškim
Obraćajući se vjernicima okupljenima na Trgu svetog Petra na nedjeljnoj molitvi Anđeoskoga pozdravljenja, papa Franjo se osvrnuo na današnji evanđeoski odlomak koji nam pred oči stavlja prispodobu o sijaču. Dopušta da ga privuče metafora sjetve i poziva sve da čine kao Isus koji, iako poznaje naše „tlo“, zna da kamenje naše nepostojanosti i trnje naših poroka mogu ugušiti Riječ, ali se uvijek nada, nada se da ćemo donijeti obilan plod.
Papa se posebno obraća roditeljima, mladima, svećenicima, redovnicima i laicima.
Isus poznaje naše poroke, ali i dalje sije
Papa ističe vrlo lijepu sliku „sijanja“ kojom se Isus koristi da opiše dar svoje Riječi. Zamislimo sjeme: malo je, gotovo nevidljivo, ali iz njega izrastu biljke koje donose plodove. Takva je i Božja riječ: pomislimo samo na evanđelje, tu malu, jednostavnu i svima dostupnu knjigu, koja rađa novi život u onima koji ga prihvate. Ako je, dakle, Riječ sjeme, mi smo tlo: možemo je primiti ili ne.
Roditelji su pozvani sijati dobro i vjeru u djecu te se ne dati obeshrabriti
Papa nas poziva da nasljedujemo Isusa koji se ne umara sijati. Obraća se prije svega roditeljima u njihovoj zadaći prenošenja vjere:
Roditelji siju dobro i vjeru u djecu i pozvani su ne dati se u tome obeshrabriti ako se katkad čini da ih ona ne razumiju i ne cijene njihova učenja ili ako mentalitet svijeta „ide u suprotnom smjeru“. Dobro sjeme ostaje, to je ono što je važno, i pustit će korijenje u pravo vrijeme. Ali ako oni podlegnu nepovjerenju i odustanu od sjetve i prepuste svoju djecu na milost i nemilost novotarijama i mobitelima, ako im ne posvećuju vrijeme, ako ih ne odgajaju, tada će se plodno tlo ispuniti korovom. Roditelji, ne umarajte se sijati u djecu!
Molitva i vrijeme za druge: To je poziv mladima
Potom se Papin pogled usmjerava prema mladima i načinima na koje oni mogu sijati Božju riječ u svom svakodnevnom životu, primjerice molitvom i solidarnošću:
To je malo sjeme koje se ne vidi, ali s kojim se Isusu povjerava sve što se živi i tako ga On može učiniti zrelim. Ali mislim i na vrijeme koje treba posvetiti drugima, onima kojima je najpotrebnije: možda se čini izgubljeno, ali to je sveto vrijeme, dok vas prividna zadovoljstva konzumerizma i hedonizma ostavljaju praznih ruku. I mislim na učenje, koje je naporno i nije odmah nagrađeno, kao kad sijete sjeme, ali je neophodno za izgradnju bolje budućnosti za sve.
Svećenicima i laicima: Ustrajati u naviještanju, i izvan neposrednih uspjeha
Naposljetku, Sveti Otac ne zaboravlja svećenike, ali ni redovnike i laike koji su angažirani u djelu naviještanja. Poziva ih da se ne obeshrabre ako se katkada ne postignu „trenutni uspjesi“:
Nikada ne zaboravimo da, kad naviještamo Riječ, čak i tamo gdje se čini da se ništa ne događa, Duh Sveti je zapravo na djelu i Božje kraljevstvo već raste, zahvaljujući našem trudu i naporima pa i ponad naših napora. Zato samo radosno naprijed, draga braćo i sestre! Sjetimo se onih koji su posadili sjeme Božje riječi u naš život – neka svaki od nas razmisli: „kako je počela moja vjera?“ – možda je ono niknulo godinama nakon što smo upoznali njihove primjere, ali to se dogodilo upravo zahvaljujući njima!
Povjerenje Blaženoj Djevici Mariji od Karmela
Kateheza na molitvi Anđeoskoga pozdravljenja završava nizom pitanja upućenih vjernicima, s nadom položenom u Djevicu Mariju, koju danas častimo kao Blaženu Djevicu Mariju od Karmela, da nam pomogne da budemo velikodušni i radosni sijači Radosne vijesti.
Sijem li dobro? Zanima li me samo to da žanjem plodove za sebe ili da sijem i za druge? Posijem li pokoje sjeme evanđelja u svakodnevni život: učenje, rad, slobodno vrijeme? Obeshrabrim li se ili, poput Isusa, nastavljam sijati, čak iako ne vidim neposredne rezultate?
