Kako bi objasnio snagu darova Duha Svetoga, papa Franjo se na misi koju je na današnju svetkovinu Duhova predvodio u bazilici svetoga Petra, poslužio riječima svetog Augustina i svetoga Bazilija. 'Sklad' je plod koji u jednoj riječi sažima njegovo djelovanje, u suprotnosti sa svim oblicima zbrke, raspršenosti i nereda. Takav ćemo način djelovanja vidjeti uvijek u životu Crkve – dodao je Papa.

U svijetu danas ima toliko razdora, toliko podjela. Svi smo povezani, a ipak smo odvojeni jedni od drugih; ravnodušnost nas je učinila neosjetljivima i pritišće nas usamljenost. Toliko je ratova – mislimo na ratove! – toliko sukoba; čini se nevjerojatnim zlo koje čovjek može učiniti!

Zavođenje zloga

U Božjem stvaralačkom djelu Duh djeluje za jedinstvo, dok Zli osjeća radost u neprijateljstvima.

On uživa u antagonizmima, nepravdama, klevetama. Suočeni sa zlom nesloge, naši napori da izgradimo sklad nisu dovoljni. Gospodin, na vrhuncu svoje Pashe, na vrhuncu spasenja, izlijeva na stvoreni svijet svojega dobrog Duha, Duha Svetoga, koji se suprotstavlja duhu onoga koji dijeli zato što je On sklad, Duh jedinstva koji donosi mir. Zazivajmo ga svaki dan na naš svijet!

Djelovati kroz čuđenje

Osvrćući se na specifičnost sklada, Sveti je Otac napomenuo da on ne znači ujednačenost ili jednoličnost, nego poštuje i vrjednuje karizme svakoga. To bi nas trebalo potaknuti na razmišljanje u ovom trenutku u kojemu napast povlačenja nastoji homogenizirati sve u vanjštinu, bez bitnoga – napomenuo je te dodao:

Duh koji ne polazi od strukturiranog projekta, kao što bismo učinili mi, koji se često pogubimo u svojim planiranjima; ne, On počinje davanjem nezasluženih i preobilnih darova. Doista, na Pedesetnicu „svi su bili ispunjeni Duhom Svetim“ (Dj 2, 4). Svi ispunjeni, tako počinje život Crkve: ne od preciznog i do u tančine razrađenog plana, nego od iskustva iste ljubavi Božje. Duh na taj način stvara sklad, poziva nas da osjetimo divljenje zbog njegove ljubavi i zbog njegovih darova prisutnih u drugima.

Sinoda treba biti hod u skladu s Duhom

Papa Franjo se potom neizbježno osvrnuo na sinodski hod koji je u tijeku, a koji – kako je rekao – treba biti potaknut dahom Duha koji valja moliti i slušati, te staviti na početak i u središte radova.

Sinoda ne smije biti parlament koji izglasava zakone i neke potrebe prema programu svijeta, ne treba biti prilika da se ponašamo onako vjetar puše, nego prigoda da budemo poslušni dahu Duha.

Bez Duha Crkva je inertna

S Duhom koji osnažuje, Gospodinova nas ljubav osvaja i ponovno se rađa nada – istaknuo je rimski biskup te potaknuo – Gradimo sklad u Crkvi! Ako želimo sklad, tražimo Njega, a ne svjetovne nadopune. Zazivajmo Duha Svetoga svakoga dana, započnimo svaki dan moleći ga, postanimo mu poslušni!

Bez njega je Crkva inertna, vjera tek puka doktrina, moral samo dužnost, pastoral samo posao. I mnogo puta čujemo toliko takozvanih mislilaca, teologa koji nam daju hladne doktrine, koje se čine matematičke, jer u njima nedostaje Duh.

Duh daje milost zajedništva

Dopustimo da nas Duh oblikuje – potaknuo je papa Franjo te pozvao vjernike da se na današnju svetkovinu upitaju: Je li moj način življenja vjere poslušan Duhu ili je tvrdoglav? Je li tvrdoglav u takozvanim doktrinama koje su samo hladni izrazi života? Jesam li prenagao u osuđivanju, upirem li prstom i zatvaram li vrata drugima u lice, smatrajući se žrtvom svih i svačega? Ili prihvaćam njegovu skladnu stvaralačku snagu, „milost cjeline“ koju On nadahnjuje, njegov oprost koji daje mir? Opraštam li, jer oprost znači napraviti mjesta za Duha. Promičem li pomirenje i stvaram li zajedništvo ili uvijek, tamo gdje ima teškoća, nastojim razdvajati, uništavati? Opraštam li, promičem li pomirenje, stvaram li zajedništvo?

Ako je svijet podijeljen, ako se Crkva polarizira, ako je srce razbijeno, ne gubimo vrijeme kritizirajući druge i ljuteći se na sebe same, već zazivajmo Duha – potaknuo je na kraju papa Franjo.