Papa Franjo osvrnuo se na značenje patnje u obraćanju članovima Papinske biblijske komisije u četvrtak, 20. travnja rekavši da Biblija daje odgovor na pitanje bolesti i patnje koji nije ni utopijski ni fatalistički
Pred patnjom i boli, ljudska bića se mogu ili povući u sebe „do točke očaja ili pobune“, ili je pozdraviti „kao priliku za rast i razlučivanje onoga što je stvarno važno u životu, do susreta s Bogom“.

Potonji je, rekao je papa Franjo u četvrtak, „vizija vjere koju nalazimo u Svetom pismu“.

Sveti je Otac svoje razmišljanje iznio obraćajući se članovima Papinske biblijske komisije koja na kraju godišnje plenarne skupštine, ove godine proučava tematiku „bolesti i patnje u Bibliji“.

Isusova ozdravljenja znak su Božje blizine

Papa je primijetio da se u Starom zavjetu oni koji pate neprestano obraćaju Bogu u svojoj nevolji, dok je u Novom zavjetu Isusovo djelovanje obilježeno dubokom brigom za bolesne i patnike, otkrivajući Božju „ljubav, oprost i milosrđe te njegovo stalno traženje grešnog, izgubljenog i ranjenog čovjeka“.

Mnoga čudesna iscjeljenja koja Isus izvodi znak su da je „Bog pohodio svoj narod i da se približilo Kraljevstvo nebesko“, rekao je papa Franjo, objašnjavajući da Isusovo poistovjećivanje sa nemoćnima kulminira u Njegovoj muci i smrti, „tako da Kristov križ postaje najistaknutiji znak Božje solidarnosti s nama i ujedno mogućnost da mu se pridružimo u djelu spasenja“.

Patnja koja nije ni utopijska ni fatalistička

Sveti Otac je rekao da biblijski pogled na patnju nije ni „utopijski“ niti „fatalistički“. Umjesto toga, „biblijski čovjek osjeća se pozvanim suočiti s univerzalnim stanjem boli kao mjestom susreta s blizinom i suosjećanjem Boga, dobrog Oca, koji s beskrajnim milosrđem preuzima brigu o svojim ranjenim stvorenjima da ih iscijeli, podigne gore i spasi ih“.

U Kristu se, nastavio je rimski biskup, „čak i patnja pretvara u ljubav“, s nadom u konačno uskrsnuće i spasenje.

Ljudska i kršćanska solidarnost

Naposljetku, kazao je papa Franjo, patnja nas uči živjeti ljudsku i kršćansku solidarnost prema Božjem „stilu“: blizini, suosjećanju i nježnosti. Spomenuvši prispodobu o milosrdnom Samarijancu, podsjetio je prisutne članove Komisije da briga za druge u njihovoj boli nije „neobvezni izbor“ za ljudska bića, već „neophodan uvjet“ - ne samo za njihov rast kao pojedinca, već i za „izgradnju uključivog društva koje je istinski okrenuto ka općem dobru.“

Papa je svoje obraćanje zaključio osobnom zahvalom i ohrabrenjem članovima Papinske biblijske komisije za njihovo djelovanje, podsjećajući ih da će njihov rad nastaviti rasti „što više budu znali kako osobno prihvatiti otajstvo utjelovljenja u svom životu vjere“.

(Vatican News – cw; am)