Osvrnuvši se u podnevnom nagovoru na događaj iz evanđelja današnje liturgije, o Lazarovu uskrsnuću, papa Franjo je potaknuo vjernike da se nikada ne prestanu nadati. Neka nam bolesti, razočaranja, izdaje i neuspjesi ne priječe put prema svjetlu; s Isusom koji nas uvijek prati možemo gledati onkraj praga ne dopuštajući da nas zarobi bol i pesimizam.
U podnevnom se nagovoru na petu korizmenu nedjelju, 26. ožujka, papa Franjo osvrnuo na događaj opisan u evanđelju današnje liturgije koji govori o Lazarovu uskrsnuću. To je posljednje od Isusovih čuda opisanih prije Pashe. Poruka koja proizlazi iz toga pravi je hvalospjev životu.
Isus daje život i onda kada se čini da više nema nade
Papa je podsjetio da je, kada je Isus stigao u Lazarovu kuću, četiri dana nakon ukopa, svaka nada već izgubljena. Međutim, Marta i Marija hvataju se za svjetlo koje proizlazi iz prisutnosti njihova prijatelja koji ih poziva da otvore grob. Lazar oživljava i izlazi. Poruka je tog odlomka jasna: Isus daje život i kad se čini da više nema nade.
Katkada se dogodi da se čovjek osjeća beznadno, odnosno da susrećemo osobe koje su se prestale nadati, ogorčene jer su doživjele nešto loše, a ranjeno srce ne može se nadati: zbog bolnog gubitka, zbog bolesti, zbog gorućeg razočaranja, zbog pretrpljene nepravde ili izdaje, zbog počinjene teške pogreške. Ponekad možemo čuti nekoga kako kaže: „Ništa se više ne da učiniti!“. I zatvara vrata svakoj nadi. To su trenutci u kojima se život čini kao zatvoreni grob: sve je mračno, svud naokolo vide se samo bol i očaj. Današnje nam čudo govori da nije tako, da to nije kraj, da u tim trenucima nismo sami, štoviše da nam je upravo u tim trenucima On bliži no ikad kako bi nam ponovno dao život. Isus plače, Evanđelje kaže da je Isus pred Lazarovim grobom zaplakao, a danas Isus plače s nama.
Isus nas poziva ne dopustimo da nas preplave negativni osjećaji
Isus nas poziva da ne prestanemo vjerovati i nadati se. On i danas prilazi našim grobovima, uzima nas za ruku, prati nas u svakom trenutku.
To nam Isus kaže. Odvalite kamen: bol, pogrješke, pa i neuspjehe, nemojte ih skrivati u sebi, u mračnoj i samotnoj, zatvorenoj sobi. Odvalite kamen: izvadite sve što je unutra, predajte to meni s povjerenjem, kaže Gospodin, ja se neću sablazniti; predajte mi to bez straha, jer ja sam s vama, volim vas i želim da se vratite na život. I, kao i Lazaru, svakomu od nas ponavlja: Iziđi! Ustani, nastavi svoj put, vrati samopouzdanje!
Odvalimo kamen iz svojega života
Odlomak o Lazarovu uskrsnuću, iz 11. poglavlja Ivanova Evanđelja, koji je tako dobro čitati, hvalospjev je životu, a naviješta se kad je Uskrs već blizu – napomenuo je papa Franjo. Posebno je korisno ponovno ga pročitati kada nam se čini da nas u srcu slamaju teret i patnje. Sveti je Otac stoga potaknuo da iziđemo u susret Isusu koji je blizu. Bitno je povjeriti mu svoje brige, gledajući prema njegovu svjetlu. Koliko smo sposobni to učiniti? Uspijevamo li otvoriti mu svoje srce i povjeriti mu svoje brige? Činimo li to? Uspijevamo li otvoriti grob problemâ i gledati onkraj praga, prema njegovu svjetlu ili se bojimo toga? Uspijevamo li, poput malih zrcala Božje ljubavi, riječima i gestama života unositi svjetlo u okolinu u kojoj živimo? Svjedočimo li Isusovu nadu i radost? – upitao je rimski biskup.
Ukloni povoje kojima si svezan (usp. r. 45), nemoj popustiti pesimizmu koji te čini malodušnim, strahu koji izolira, obeshrabrenosti zbog sjećanja na ružna iskustva, strahu koji paralizira. Ja te želim slobodna i živa, ne napuštam te i s tobom sam! Sve je mračno, ali ja sam s tobom! Nemoj dopustiti da te zarobi bol, ne daj da umre nada: vrati se u život!
Možda i mi u ovom trenutku nosimo u srcu neki teret ili patnju, koji kao da nas slamaju – dodao je Papa – neka loša stvar, neki stari grijeh koji ne uspijevamo izbaciti, neka pogrješka iz mladosti, nikad se ne zna. Te ružne stvari moraju izići van. I Isus kaže: „Izlazi“.
Ispovjednicima: praštajte
Na samom se kraju papa Franjo obratio ispovjednicima:
Draga braćo, nemojte zaboraviti da ste i vi grješnici i da niste u ispovjedaonici kako biste mučili nego oprostili, kako biste sve oprostili, kao što Gospodin sve prašta.
Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, Papine su misli otišle u Ukrajinu, još uvijek potresenu ratom; stanovništvima Sirije i Turske koja se bore sa štetama izazvanima potresom, te u američku saveznu državu Mississippi koju je pogodilo više snažnih tornada. Osim toga, potaknuo je na molitvu za Peru.
Izvor: Vatican News - ap; aa
