Svečanim euharistijskim slavljem na splitskom groblju Lovrinac, u ponedjeljak 1. studenoga, proslavljena je svetkovina Svih svetih. Misu je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, a u koncelebraciji je bilo 25 svećenika.
„U svjetlu vjere i u radosti naše nade - uskrsloga Gospodina, evo nas danas na mjestu oproštaja i rastanka s našim dragim pokojnima. Opterećeni trkom i bukom života teško nalazimo vremena pohoditi ova ljudska počivališta svoje rodbine, prijatelja, poznanika, branitelja i osoba koje su nas zadužile svojim životom. Pored nedostatka vremena postoji još jedan razlog koji je možda i veći od ovoga, a koji nas također udaljuje od groblja: sama pomisao na smrt. Da, groblje je očiti i dominantni teren smrti koju naš mentalitet pokušava potisnuti, otkloniti, zaboraviti i ne misliti o njoj. U tim pokušajima ostajemo neuspješni zavaravajući sami sebe jer zaboravljamo da nije samo groblje teren smrti nego je ona prisutna i svakodnevna na terenu naše užurbanosti – života, doma i grada“, kazao je mons. Barišić u uvodnom dijelu homilije.
Dodavši kako ljudi ipak na svetkovinu Svih svetih te na Dušni dan hrabrije hodočaste na groblja, Nadbiskup je nastavio: „Osjećaj naše ljudske pripadnosti, zajedništva i povezanosti s našim pokojnima puno nam znači. Nama hodočasnicima zemaljskog života i našim milim pokojnima najveća je radost svijest da pripadamo Bogu stvoritelju i ostvarivatelju čovjeka i svijeta. Bog Otac svoju stvarateljsku i spasiteljsku ljubav očituje nam u svome Sinu - Isusu Kristu - rođenom od Djevice Marije, nama u svemu jednakom osim u grijehu. On je svojom žrtvom ljubavi i uskrsnućem rasvijetlio tamu groba i smrt pobijedio. Ovaj toliko dramatičan odnos prema smrti pa i zagonetni pogled na osobnu smrt kao i na smrt naših dragih u Isusu Kristu je ispunjen spasonosnom nadom za čovjeka i njegovu povijesti. Ovoj spasonosnoj nadi u svjetlu vjere u Isusa Krista mi zemaljski putnici kličemo: 'Vjerujem u uskrsnuće mrtvih i život vječni'. Istu vjeru, ali u ostvarenoj nadi, u Nebu, ispovijeda danas i kliče mnoštvo svetih i blaženih o čemu nam govori Knjiga Otkrivenja: 'Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!' (Otk 7, 10). Doista, put ostvarenja naše povijesti jest Isus Krist, on Raspeti i Uskrsli, naš Put, Istina i Život. On predstavlja danas sebe u blaženstvima. Blaženstva su njegova osobna iskaznica. Isus Krist ih je ostvario u punini, a ona oslikavaju živote svetih i blaženih kao i nas na istom putu“.
Govoreći o tajni konačnog ostvarenja našega života, mons. Barišić je usporedio neizbježnu smrt u ljudskom životu s rođenjem djeteta: „Danas nam tehničke mogućnosti ultrazvuka, kao i prenatalna psihologija svjedoče da dijete sve čuje, prati, registrira majčine geste i sve što se događa izvana. Tek kad se rodi i izađe iz majčine utrobe može vidjeti lice svoje majke i potpunije prepoznati ono što je prije donekle osjećalo, čulo i doživjelo. Ulaženjem u stvarnost rođenjem sve mu to postaje jasnije. Što smo ovdje u našem ljudskom ograničenom i smrtnom životu, recimo to tako, tek u embriju doživjeli, sada u prijelazu iz zemaljskog života, iz utrobe Zemlje, doživjet ćemo u punoj stvarnosti. Tek tada ćemo moći vidjeti lice svoje Majke - Boga Stvoritelja. U Njegovu licu vidjet ćemo konačno tko smo mi preporođeni u konačnoj istini. Prvi kršćani upravo su smrt vidjeli kao rođenje za Nebo“.
Poručivši da svetkovina Svih svetih želi ohrabriti sve ljude kako bi svjedočili blaženstva i išli putem zajedničkog života s Emanuelom – Bogom s nama, Nadbiskup je kazao: „Svjedocima blaženstava nije uvijek bilo lako u svom vremenu, ali upravo oni su nam ostavili najjače svjedočanstvo ljudskosti te su kao najveći reformatori naprijed vukli našu povijest otvarajući je prema nebeskim horizontima“.
Nastavljajući, mons. Barišić je istaknuo „da smo blagoslovljeni jer pripadamo Bogu ljubavi i milosrđa“. Naglasio je i kako nisu svi sveci imali uzornu prošlost te kako svaki vjernik ima mogućnost obraćenja. „Neki umnici s pravom rekoše: 'Jedina žalost u svijetu i životu jest ne biti svet'. Ovo je najdublja želja i podsvjesna čežnja ljudskog srca koja je prisutna u svakoj duši svih vremena, kultura, nacija i civilizacija povijesti, a dobro je izražava psalmist: 'O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna' (Ps 63, 1-2)“, zaključio je.
Nakon misnoga slavlja brojni vjernici, redovnice, bogoslovi i svećenici išli su za križem u procesiji do središnjega križa gdje je mons. Barišić izmolio blagoslovnu molitvu za sve vjerne mrtve. Zatim se Nadbiskup u zajedništvu s braćom svećenicima pomolio i ispred svećeničke grobnice.
Tekst i foto: Splitsko-makarska nadbiskupija
