450 god. obrane od Turaka 6

Korčulani i Korčulanke svečano su proslavili 450. obljetnicu pobjede Korčulana nad Turcima (1571.-2021.) u subotu, 11. rujna u crkvi sv. Marka gdje je središnje euharistijsko slavlje predvodio apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije mons. Mate Uzinić, riječki nadbiskup koadjutor. Nakon mise slijedila je svečana procesija oko grada s čudotvornom slikom Gospe od Otoka u kojoj su uz brojne vjernike sudjelovali i bratimi svih triju bratovština župe sv. Marka u svojim odorama noseći svečane torce u procesiji, kao i bratimi iz župa s otoka Korčule.

Turci su, prema povijesnim podacima, 15. kolovoza 1571. godine s 20-ak brodova napali Korčulu. Knez i plemići su napustili grada, pa je obranu preuzeo arhiđakon Antun Rozanović. Malobrojna i snalažljiva obrana uspjela se oduprijeti turskom brodovlju, a obrani je pomogla snažna bura koja je zapuhala i natjerala napadače da odustanu od daljnjih napada. U korčulanskom vjerničkom puku živi istinska vjera u čudotvornu moć i majčinski zagovor Blažene Djevice Marije koja je svojim zagovorom očuvala Korčulu od osvajačkih osmanskih napada. Na te povijesne podatke sve okupljene na slavlju podsjetio je župnik don Frano Kuraja, a tih činjenica dotaknuo se i nadbiskup Uzinić u svojoj propovijedi.

 450 god. obrane od Turaka 7

Zadaća Crkve kroz povijest

„Iako naša katolička tradicija u 'ženi odjevenoj suncem, s mjesecom pod nogama i vijencem od dvanaest zvijezda,' prepoznaje Gospu, u proročanskom viđenju Knjige Otkrivenja je to slika Crkve kojoj je Gospa, kao njezin najizvrsniji član, model i zagovornica. Crkva, kao hodočasnički Božji narod na putu kroz povijest i vrijeme koji su obilježeni 'porođajnim bolima i mukama rađanja', je kao i Gospa obdarena osobitom zadaćom da 'porodi sina', odnosno da svim ljudima i narodima daruje i navijesti Isusa kao Krista i svoga Gospodina. Nije to laka zadaća. Suprotstavlja joj se 'Zmaj velik, ognjen'. Ali Knjiga Otkrivenja nam poručuje da je moguća, jer je na strani Crkve Bog koji joj pomaže“, protumačio je na početku propovijedi zadaću Crkve kroz povijest mons. Uzinić.

450 god. obrane od Turaka 23

Obrana grada Korčule uz zagovor Gospe od Otoka

U tu sliku borbe Zmaja protiv Crkve, kojoj Bog dolazi upomoć u njezinoj zadaći rađanja Isusa Krista, nadbiskup Uzinić je uklopio i „povijesnu stranicu ovoga grada koju danas obilježavamo“. Riječ je o 450. obljetnici obrane grada Korčule od Turaka, zapravo od gusara, razbojnika koji su željeli opljačkati ovaj grad i pobiti njegove stanovnike. „Za tu se obranu s pravom drži da je izvojevana uz Božju pomoć i zagovor Gospe od Otoka, čija je čudotvorna slika na izvanredan način ostala u gradu i na čiju se svetkovinu Uznesenja na nebo odvila bitka. U toj su bitci malobrojni branitelji ne samo dobili izvanrednu hrabrost i vještinu koju nisu imali, nego im je u pomoć pritekao i iznenadan sjeverni vjetar koji je rastjerao neprijateljsko brodovlje ispred gradskih zidina i tako omogućio ne samo pobjedu, nego i minimalne gubitke u ljudskim žrtvama“, kazao je propovjednik. Taj događaj, kao svojevrsnu uvertiru, povezao je s veličanstvenom pobjedom koja se nešto kasnije, također pod Gospinim zagovorom, dogodila kod Lepanta.
450 god. obrane od Turaka 30

Bitka pojedinca sa samim sobom

Osim te „bitke sa Zmajem“, odnosno s turskim brodovljem i razbojnicima, u gradu Korčuli se vodila i jedna druga bitka, primijetio je mons. Uzinić i ustvrdio kako je to „ona bitka koja je u pozadini svih drugih bitaka koje se na ovom svijetu vode“. Ona se, prije negoli su napali ovaj grad, odvila u srcima onih koji su ga pokušali opljačkati i osvojiti. To je bitka svakog pojedinca sa samim sobom, sa svojim strahovima, manama, sklonostima i željama, dodao je. O toj borbi između dobra i zla u svakom čovjeku pisao je i jedan sudionik ovog događaja koji se obilježava, spomenuo je nadbiskup u propovijedi te dodao kao taj sudionik plastično opisuje one koji su u toj bitci poraženi, knezove, plemiće, muškarce, ali i one koji su u njoj, čak i kroz prethodne padove, uspjeli izvojevati pobjedu i omogućiti da se dogodi i ona izvanjska pobjeda kojoj su se rijetki nadali i koja se, logički gledano, uopće nije trebala dogoditi.

Pitajući se o tome što čini razliku između jednih i drugih, onih u kojima pobjeđuje dobro i onih u kojima pobjeđuje zlo, nadbiskup je ustvrdio da razliku među njima čine njihova djela. Kazao je kako se i jedni i drugi boje, sumnjaju, imaju želje, no razlika je u tome što na kraju čine. „Djela su ta koja od malenih čine pobjednike, a od knezova i plemića poražene. Isto su tako djela ona koja od nas kršćana čine istinske Kristove učenike. Djela su plodovi prema kojima će nas prepoznati.“ O djelima, bez kojih je vjera mrtva, slikovito je govorio i pročitani evanđeoski ulomak na temelju kojeg je nadbiskup izdvoji tri mudre poruke.

450 god. obrane od Turaka 42a

Tri poruke: o dobrom stablu, dobrom čovjeku i kući na stijeni

Prva poruka je ona o dobrom i lošem stablu. Isus nas poziva da budemo dobro stablo, jer samo dobro stablo donosi dobre plodove, kazao je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije. Dobro stablo, koje u svoje vrijeme nosi svoj plod, kaže psalmist, zasađeno je pokraj voda tekućica, koje mu omogućuju život i cvat. „Za nas kršćane, izvor vode koji nam omogućuje da živimo i donosimo dobre plodove je Krist“, poručio je mons. Uzinić navodeći Isusove riječi Samarijanki: Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni. „Da bismo, dakle, bili dobro stablo, potrebno je gajiti bliski, osobni odnos s Bogom i trajno se napajati na izvoru Božje riječi“, poručio je.

Druga pouka je pouka o dobrom i lošem čovjeku. Isus kaže da prvi iz srca iznosi dobro, a drugi zlo, kazao je nadbiskup. Nešto slično je govorilo evanđelje od prije nekoliko nedjelja u kojemu je Isus jasno rekao da ništa što izvana ulazi u čovjeka ne onečišćuje čovjeka, nego da ga onečišćuje što iz čovjeka izlazi. Iz današnjeg evanđeoskog ulomka je jasno da vrijedi i obrnuto, nastavio je mons. Uzinić, odnosno da se može reći da iznutra izlazi ne samo ono loše, nego i ono što je dobro. „Da bismo iznosili to dobro potrebno je imati dobru nutrinu, posjedovati dobro srce, odnosno posjedovati u svom srcu 'dobro blago'“, kazao je mons. Uzinić. Podsjetio je i da je potrebno raditi na higijeni vlastitoga srca, kao što se brinemo o čistoći vlastitoga tijela, u čemu, na prvom mjestu, pomažu ispit savjesti i sakrament svete ispovijedi.

Treća pouka je pouka o čovjeku koji gradi kuću na stijeni i čovjeku koji gradi kuću na tlu bez temelja. Uvodeći ovu pouku Isus poručuje „da ga ne zovemo svojim Gospodinom ako ne želimo činiti ono što on zapovijeda“, ustvrdio je nadbiskup i dodao da samo ako njegovu riječ doista vršimo, ako je živimo, ako prijeđemo s riječi na djela, nalik smo čovjeku koji gradi kuću koju poplava ne može uništiti. Povezao je to s braniteljima Korčule prije 450. godina: „Upravo takva bila je i mala skupina stanovnika ovoga grada - kojega nam je lako prepoznati kao kuću na stijeni - predvođena nekolicinom hrabrih svećenika. Oni nisu samo govorili: Gospodine, Gospodine! Oni su svoju slobodu i dostojanstvo u teškom vremenu gradili na stijeni vjere koju su podržavali molitvom i pouzdanjem u Boga i u zagovor Blažene Djevice Marije. I istovremeno su sami činili ono što su mogli, trudeći se činiti ono što su držali da im Gospodin zapovijeda. Mi danas, dakako, gledamo drukčije. Ali neke stvari ostaju iste. Zato se dogodilo čudo. I ovaj je grad spašen. Nije ga mogla razoriti bujica zla koja ga je okružila, ali koja se uvukla i u srca velikog broja njegovih stanovnika i natjerala ih na bijeg.“

450 god. obrane od Turaka 43a

Odnos prema stanovnicima koji su pobjegli

Pri kraju propovijedi mons. Uzinić se osvrnuo i na one koji su pobjegli i nisu s ostalima branili Korčulu, te o postupku prema njima nakon pobjede: „Ima, naposljetku, jedan prekrasan detalj iz već spomenutog izvještaja o bitci koja se vodila pod Korčulom, koji se odnosi baš na stanovnike koji su pobjegli. To je poziv Arhiđakona koji je vodio obranu da ih se nakon pobjede prihvati u grad i da im se oprosti.“

„To može samo onaj tko je i sam svjestan da je i njemu potrebno oproštenje“, ustvrdio je nadbiskup Uzinić te poručio kako je važno znati priznati svoje slabosti. „Samo onaj tko to čini može razumjeti slabosti drugih. I ne odbacivati ih nego im opraštati. I ljubiti ih, onako kako ih Bog ljubi.“ Kao pravog stručnjaka po tom pitanju naveo je sv. Pavla, iz čije poslanice se na misi čitalo drugo čitanje s porukom da je Isus Krist došao spasiti grešnike. „Sv. Pavao kaže da je među njima prvi on. I da je pomilovan zato da Isus Krist na njemu pokaže svoju strpljivost i pruži primjer drugima“, naglasio je mons. Uzinić i primijetio: „Kako bi lijepo bilo kad bi svatko od nas razumio da je baš on prvi, odnosno da je Bog njemu iskazao nezasluženu ljubav i milosrđe! Tad bi to mogao u svakom od nas postati izvor nove poplave, bujice, koja nije destruktivna i ne ruši, nego gradi. To bi bila poplava, bujica ljubavi, kojom smo od Boga ljubljeni u Isusu Kristu i kojom smo, onako kako je to činila Gospa koja je jedna od nas, poslani ljubiti jedni druge i sve ljude. Neka nas, kao i naše pretke ona, Gospe od Otoka, u tome zagovara, neka se dogodi to čudo, čudo ljubavi, koje je učinilo čudo i prije 450 godina, ali ga je sposobno činiti danas i u sva vremena.“

U svečanom ozračju proslave na misi i u procesiji je sudjelovao veliki broj vjernika. Koncelebrirali su korčulanski svećenici, pjevao je mješoviti župni zbor pod vodstvom s. Jane Dražić i Ivane Fabris. Misi je nazočila i gradonačelnica grada Korčule Nike Silić Maroević i predsjednica gradskog vijeća Marija Šegedin.

Nakon procesije mons. Uzinić je izmolio molitvu koja je sastavljena za ovu prigodu a nalazi se i na poleđini spomen sličice s likom čudotvorne Gospe od Otoka, koje je župni ured tiskao za ovu prigodu, te su vjernici mogli dobiti i ponijeti ih svojim domovima.

Za ovu proslavu Korčulani su se, u crkvenom dijelu programa, pripremali trodnevnicom koju je predvodio don Darijo Čorić, župnik iz Kaštel Novog. Prvog dana trodnevnice, 8. rujna, u katedrali sv. Marka profesor Ivan Fabris je održao prigodno predavanje o opatu don Ivu Matijaci koji je organizirao veliku proslavu 400 godina obrane Korčule od Turaka. Drugog dana trodnevnice, 9. rujna, upriličena je molitva za bolesne i nemoćne te blagoslov s Presvetim Sakramentom. A u nedjelju, 12. rujna u katedrali je iza večernje mise održan Marijanski koncert. Značajnu 450. obljetnicu pobjede Korčulana nad Turcima Grad Korčula obilježava i brojnim drugim događanjima.

 

 

 

A.T.

Fotografije: Fotostudio Krasniqi

Izvor: Dubrovačka biskupija

Radio Marija

04:00 Glazba
04:30 Schönstatt - to sam ja! - ur. i vod.: Nada Pribanić
05:15 Glazba
05:30 Upoznajmo Bibliju

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva za život - svakoga dana u 14:55h

Svakoga dana u 14:55 h molimo molitvu za život. Pridružite nam se u zajedništvu molitve za blagoslov obitelji, sklad i plodnost supružnika i...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Travanj 2024
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.