U prigodi Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima 20. stoljeća, u ponedjeljak 23. kolovoza, sisački biskup Vlado Košić predvodio je u Pastoralnom centru katedralne župe u Sisku, misu zadušnicu za sve žrtve. U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača te preč. Milan Begić.

Na početku homilije biskup Košić je podsjetio kako je Parlament EU donio već više rezolucija o totalitarnim režimima, a zadnja i najzanimljivija je od 19. rujna 2019. Upozorivši kako su te rezolucije u Hrvatskoj prešućene, iako su one obvezujuće za članice EU, biskup se zapitao kako to da se naši prvaci, koji se vole hvaliti da su predani demokratskim i europskim vrijednostima, ne obaziru na ove rezolucije? „Godine 2008. je EU parlament proglasio 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma jer su tog datuma 1939., komunistički Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisale Ugovor o nenapadanju, poznat kao Pakt Molotov-Ribbentrop prema kojem su u slozi nacizam i komunizam podijelili interesne sfere u Europi i zajamčili mir jedni drugima. Tu su pokazale te dvije ideologije svoju jednaku, zločinačku ćud. I laž je da je nacionalsocijalizam bio desničarki; naprotiv, bio je to ljevičarski pokret koji je bezbožno rušio sve dostojanstvo ljudi, njihovu vjeru i zatirao osobne i narodne slobode. Jednako kao i komunizam. To su dva brata blizanca. Poslije je 22. lipnja 1941. došlo do napada Njemačke na Sovjetski Savez i to općeg rata, u kojem su stradali milijuni ljudi. Usput, umjesto da naš Sisak i Hrvatska 22. lipnja slave kao dan pobjede nad Osmanlijama, mi slavimo taj dan zato što je Hitler napao Staljina. Ima li to ikakva smisla? Da bi se u budućnosti izbjeglo takva ogromna stradanja ljudi, rezolucija EU parlamenta traži od europskih vlada i institucija: jasnu osudu ne samo nacizma i fašizma, nego i komunizma; priznanje nevinih žrtava i obilježavanje njihovih počivališta; uklanjanje iz javnog života spomenika, naziva ulica i trgova, te svega onog što podsjeća na te zločinačke sustave; edukaciju mladih u obrazovnom sustavu, osnivanje instituta, muzeja i izložbi gdje se treba prikazati sve zlo što su komunizam i naci-fašizam počinili ljudima Europe… itd. Valja čitati te dokumente jer govore o bitnim pitanjima koje na žalost mi u Hrvatskoj još nismo razriješili“, rekao je biskup.
Ogovorivši na pitanja zašto se u Hrvatskoj ta pitanja nisu razriješila biskup je rekao da kao da se bojimo nazvati pravim imenom one koji su nas okovali u zloj prošlosti. „A već živimo 30 godina u demokratskom svijetu. Je li doista taj teror tako duboko ušao u kosti našim ljudima da nerado govore o tome i svjedoče koje su sve strahote morali proživjeti? Može biti da se ljudi boje da se ove zvijeri ne vrate i ne progutaju ih. Ipak, mi smo dužni – radi novih naraštaja koji dolaze – jasno reći što je bio uzrok, tko su bili počinitelji i kakve su sve zločine i žrtve prouzročili ti totalitarni režimi“, ustvrdio je biskup.

Progovorivši u nastavku o komunističkom režimu koji je kod nas bio najduže na vlasti, ustvrdio je kako je taj totalitarizam koji je bio najbrutalniji. „Danas se zna da je komunizam počinio daleko najviše zločina i posijao najveći broj žrtava. A mi još raspravljamo hoće li se vratiti neko ime trga nazvano po ovom ili onom diktatoru i zločincu! Ja sam nedavno ljetovao u jednoj crkvenoj ustanovi na adresi 'Šetalište Maršala Tita'. Nisam mogao vjerovati, ali ne čudi to, kad se ne mogu pokrenuti institucije i ukloniti ispred škola, u parkovima, ispred lječilišta, na trgovima spomenici nasilju, spomenici nositeljima komunističke revolucije i njihovi simboli! A još nisam naišao ni na jednu ulicu niti vidio ni jedan spomenik nositeljima propalog suprotnog totalitarizma, premda se neprestano u javnosti provlači priča kako jača desnica, nacizam. Crkva je protiv svakog zatiranja ljudskih sloboda i protiv svake ideologije koja ne poštuje čovjeka i njegovo dostojanstvo. To znači da se ne mogu samo jednostrano uklanjati simboli, imena i spomenici jedne totalitarne ideologije, nego se trebaju ukloniti svi! Dok se to ne učini, mi nemamo budućnosti. Na žalost, moderna Hrvatska nije se očistila od totalitarnog komunističkog režima“.

Biskup je rekao i kako je neshvatljivo to da mi još štujemo prvake komunizma i Jugoslavije, tih dvaju najvećih zala za naš narod kad nam je Bog jasno dao do znanja da nas je on oslobodio od jednog i drugog. „Komunizam je propao na zauzimanje našeg najvećeg prijatelja sv. pape Ivana Pavla II., koji je očito bio Božji glas i Božji prst, a Jugoslavija je pobijeđena po krvi naših najhrabrijih hrvatskih branitelja koje ne smijemo nikada izdati. Međutim, mnoga su naša lutanja iako smo pobijedili, previše je još živih onih koji su bili „na drugoj strani“, oni su i svoje potomke poučili da je zlo zapravo bilo dobro – zato jer su oni imali od toga koristi, a i njihova djeca još uvijek uživaju benefite te izdaje. Umjesto da smo proglasili lustraciju i zabranili javno djelovanje onima koji su sudjelovali u komunističkim represivnim aktivnostima i teroru protiv hrvatskoga naroda, umjesto da smo se distancirali od onih koji su Hrvatsku napadali i još ju ne vole, mi smo ostavili na položajima bivše članove UDBe i manjini koja nas je napala dali da sudjeluje u vlasti te nam diktira smjer koji sigurno vodi u propast. Umjesto da iz srpske manjine nagradimo i uzvisimo one koji su bili hrvatski branitelji protiv srpske agresije, naši prvaci njih marginaliziraju a za suradnike uzimaju one koji su nas napadali. Sve su to lutanja koja moraju prestati želimo li naprijed“, poručio je biskup te pozvao da se danas molimo i za žrtve koje je nad našim narodom počinio komunistički i jugo-srpski režim… „da se više nikada ne ponove, a da bi se to ostvarilo molimo i da se naša Domovina oslobodi lutanja i krivih putova kojima se nastavljaju totalitarni zločini i uništavaju naš narod. Molimo se za te nebrojene žrtve, ubijene razoružane vojnike, uhićene civile, i muževe i žene i djecu, molimo se za one koji su skriveni u jamama i grobnicama koje se nisu smjele otvoriti ni spominjati, koje su prekrivene vapnom i šutnjom, ali koje skrivaju nečije očeve, muževe, sinove, kćeri i supruge… Molimo se i za ubojice, počinitelje zločina i one koji ih prikrivaju još i danas i ne dozvoljavaju da se sazna istina… da im Gospodin obrati srca te se pokaju i čine pokoru ne bi li im Bog oprostio neviđene zločine koje su možda počinili iz neznanja, možda pod prisilom, a možda i u uvjerenju da tako čine dobro“.

Tekst i foto: Sisačka biskupija