PAPA FRANJO
ANGELUS
Trg Svetog Petra
Nedjelja, 16. lipnja 2024.

Draga braćo i sestre, dobra vam nedjelja!

Evanđelje današnje liturgije govori nam o Kraljevstvu Božjem kroz sliku sjemena (usp. Mk 4, 26-34). Isus tu usporedbu koristi više puta (usp. Mt 13, 1-23; Mk 4, 1-20; Lk 8, 4-15), a danas to čini pozivajući nas da posebno razmislimo o važnom stavu povezanom sa slikom sjemena, a taj je stav pouzdano čekanje.

Naime, kod sjetve, ma koliko zemljoradnik bacao izvrsno i obilno sjeme, i ma koliko dobro pripremio zemlju, biljke ne niknu odmah: treba vremena i strpljenja! Stoga je potrebno da nakon sjetve zna čekati s povjerenjem, kako bi omogućio sjemenkama da se otvore u pravo vrijeme i klicama da izbiju iz zemlje i izrastu dovoljno jake da na kraju zajamče obilnu žetva (usp. rr. 28-29). Pod zemljom se čudo već događa (usp. r. 27), u tijeku je golem razvoj, ali je nevidljiv, potrebno je strpljenje, a u međuvremenu je potrebno nastaviti okopavati tlo, zalijevati ga i plijeviti, iako se čini da se na površini ništa ne događa.

I Kraljevstvo je Božje takvo. Gospodin u nas stavlja sjeme svoje Riječi i svoje milosti, dobro i obilno sjeme, a zatim, ne prestajući nas pratiti, strpljivo čeka.

Gospodin nastavlja brinuti o nama, s povjerenjem Oca, ali nam daje vremena – Gospodin je strpljiv – da se sjeme otvori, raste i razvija dok ne donese plod dobrih djela. I to zato što želi da na njegovom polju ništa ne bude izgubljeno, da sve dostigne punu zrelost; želi da svi rastemo kao klasje puno zrnja.

I ne samo to. Time nam Gospodin daje primjer: uči i nas da s pouzdanjem sijemo evanđelje tamo gdje jesmo, a zatim čekamo da posijano sjeme izraste i donese plod u nama i u drugima, ne obeshrabrujući se i ne prestajući se uzajamno podržavati i pomagati jedni drugima pa i tamo gdje, unatoč našim naporima, rezultate ne vidimo odmah. Često, naime, i među nama, neovisno o onom što se vidi izvana, čudo se već događa i u svoje će vrijeme uroditi obilnim plodovima!

Stoga se možemo zapitati: dopuštam li da u meni bude posijana Riječ? Sijem li potom s pouzdanjem Riječ Božju u sredinama u kojima živim? Jesam li strpljiv u čekanju ili se obeshrabrim jer ne vidim odmah rezultate? I znam li sve u miru povjeriti Gospodinu, dajući ujedno najbolje od sebe u naviještanju evanđelja?

Neka nam Djevica Marija, koja je prihvatila i učinila da u njoj izraste sjeme Riječi, pomogne da budemo velikodušni i pouzdani sijači evanđelja.