Mnogi teolozi, osobito nakon Drugog vatikanskog koncila, govore o potrebi autentičnog doživljavanja Boga, o takozvanom iskustvu Božje prisutnosti u našem životu ili o iskustvu zahvaćanja Boga u naš život. Često sam se pitao gdje su ti Božji zahvati kod mene? Zašto drugi imaju takve sreće, lakše se nose s križevima, a stresnim situacijama pristupaju s određenim mirom i radošću? Je li sve slučajnost ili Bog uistinu piše najnevjerojatnije priče? To je jedna strana medalje. Strana koja govori o svjesnosti Božje providnosti u mojem životu. Druga strana je priča majčinstva: biti pod okriljem Majčinog zagrljaja, biti u njezinoj službi, koja je služba služenja, poniznosti i suosjećanja. Znam da sam u to vrijeme tražio posao u Zagrebu, ali nisam niti mogao slutiti da bih se Božjom providnošću mogao naći u službi BDM, i to na mediju kao takvom, na Radio Mariji, i to u ulozi dežurnog urednika.
Kako moja priča ne bi bila još jedna u nizu onih koje opisuju dnevne dužnosti, pokušat ću uroniti ispod površine i uz pomoć Božje svjetlosti razlučiti, poslušati što mi Bog govori postavljanjem na ovu poziciju. Prvo što bih mogao reći za Radio Mariju kao takvu jest da je to oaza mira. Pritom mislim i na sam prostor, i na program koji se svakodnevno emitira. Iako bi se netko od mojih kolega mogao čuditi gdje u često pretrpanom rasporedu mogu naći mir, nešto mom srcu daje snagu da i dalje obavljam dužnosti s mirom i radošću. Razumski, teško mi je objasniti odakle dolazi taj mir.
Dolazak na Radio Mariju nipošto ne znači zaboraviti probleme privatnog života, već ih ponijeti sa sobom i prepustiti ih blagotvornom savjetu BDM, koja kao da mi progovara kroz razne savjete kolega i slušatelja. Na meni je da ih prepoznam. Vraćajući se u svakodnevnicu, navečer razabirem gdje sam imao situaciju Božje intervencije, gdje su se radost i mir obistinili. Možda je jedan od uzroka toga mira i svjesnost da sam ovdje u službi Blažene Djevice Marije, te da svako moje djelovanje ide zapravo na njezinu slavu. Iz tog djelovanja, koje je usmjereno na samu slavu Božju, uvećavaju se i kušnje koje svakim danom pokazuju, ovisno o izboru, kojim putem hodam. Netko bi mogao pomisliti da je rad na takvom mjestu lišen kušnji, ali, naprotiv, kušnje su još veće nego na nekom „svjetovnom“ radnom mjestu. Kako se nositi s tim kušnjama, odakle smoći snage za ići dalje nego iz pogleda na Mariju, na osvješćivanje otajstava njezina života.
Posebno sam osvijestio veliku odgovornost koju je Radio Marija donijela u moj život. Preko poziva slušatelja, njihovih reakcija na program Radio Marije, kao i preko raznih svjedočanstava u emisijama, nagovorima, postao sam svjestan da svoju svakodnevnicu uzimam zdravo za gotovo, da ju uzimam bez zahvalnosti, da ne shvaćam kao dar. Čuti slušatelja koji kaže da mu je RM sve u životu, da je uz nju po cijele dane već nekoliko godina, ne može vas ostaviti hladnim. Ne možete ispunjavati svoju funkciju kao da ste običan stroj koji prima pozive. Marija, kroz taj medij, posebno pokazuje da smo usmjereni jedni na druge, da smo ovdje jedni za druge te da se zapravo u tom odnosu i ostvarujemo kao slika Božja, da se čistimo, jer ćemo samo na taj način Boga gledati. Shodno tomu, ta usmjerenost jednih na druge, uz milost Božju, ostvaruje se u pojmu obitelji. Radio Marija stoga nije ništa drugo nego jedna velika obitelj. Obitelj koja se kroz otajstvo Crkve očituje u ovom mediju.
Božji putovi uistinu su čudesni, ali ne sumnjam da On zna što je najbolje za nas i zašto nas vodi putom kojim nas vodi. Predajmo mu se u ruke i neka nas povjetarac života povede da svoju službu vršimo što časnije, Njemu na slavu i hvalu! Vjerujem da će Radio Marija još mnogo godina donositi svijetlost u mnoge domove naše Hrvatske, te da će se nemali broj duša utjecati Kraljici Hrvata preko ovoga medija. Mogu samo reći da Mu i u ovoj službi spremno stojim na raspolaganju, a, uz Božju pomoć i Marijin zagovor, sve je moguće! Jer, nismo stvoreni da dimimo, nego da gorimo!
Tekst: Andrej Paulus, zamjenik glavnog urednika
