Moj susret s Radio Marijom je bio na njezinim samim počecima, nekoliko mjeseci od početka emitiranja i to preko molitve krunice. Tada molitelji nisu dolazili na Radio moliti već se krunica molila putem telefona. Tako se i moja obitelj uključila, a jednu deseticu sam i ja molila. Bilo je to veliko uzbuđenje.
Ubrzo sam i došla na Radio Mariju gdje sam volontirala na razne načine. U početku sam vodila glazbenu emisiju "Moja najdraža pjesma", zatim glazbenu emisiju "Intonacija" te emisiju "Uzori vjere" o istaknutim ljudima unutar katoličke crkve: svecima, velikanima, službenicama i službenicima Božjim. Sve su te emisije bile tjedne, u emisije su dolazili su gosti i bile su otvorenog karaktera, tj. slušatelji su se mogli uključiti u emisiju s pitanjima. Vrlo brzo su me naši tehničari osposobili i u tehnici tako da sam radila i za tehničkim pultom. Svi smo mi tada radili sve što je trebalo, brzo smo učili, bili otvorenog srca i nikome ništa nije bilo teško.
Rado se sjećam tog vremena i tih emisija. Sve emisije su išle uživo. Glazbena emisija je emitirana svakog četvrtka u večernjim satima od 21:00 – 22:30. U to vrijeme nije bilo brzog interneta, mobiteli su bili rijetkost, a ni duhovna scena nije bila bogata kao danas. Pronaći goste za emisiju nije bilo uvijek lako. U početku su gosti bili poznati pjevači i kantautori duhovne glazbe kao Željka Marinović, Čedo Antolić, Ivica Percl, Luka Balvan... te bendovi: Nebeski grad, Fides, fratri s Kaptola zajedno s fra Ivanom Matićem, Elektro Spiritus, Glasnici Nade, o. Anto Bobaš… Nakon poznatih imena u goste su dolazili i zborovi mladih. Većina njih nije imala snimljene albume tako da se vrlo često u studiju pjevalo i sviralo uživo. Nakon emisija teško se bilo rastati i meni, a i njima.
Cijelo vrijeme mog studija je bilo popraćeno volontiranjem na Radio Mariji. Na Radiju sam se uvijek osjećala kao kod kuće. Sjećam se vjernih slušatelja koji su se redovito javljali u emisije, slušatelje koji su samo navratili kako bi vidjeli od kuda se to čuje glas Radio Marije. Često su i donijeli nešto na dar. Koliko smo se samo kolača najeli!
Radio Marija se tada nalazila u Novom Zagrebu, na Kajzerici. Ulice su u to vrijeme tamo bile šljunčane, pune rupa, često neosvjetljene. Psi lutalice su lutali po njima. Često sam ostajala zadnja i oko ponoći zaključavala prostorije. Trebalo je prijeći veliko parkiralište – šikaru da se dođe do tramvajske stanice. Pazili smo da nas uvijek ide dvoje. Znalo se dogoditi i da sam sama. Na rubu te šikare nalazila se vatrogasna postaja koja nam je uvijek davala neku sigurnost. Ako nas netko napadne trčimo k njima!
Rad na Radio Mariji mi je donio mnoge predivne darove, iskustva i predivna prijateljstva. Bilo je toliko lijepih događaja i trenutaka, ali izdvojila bih jedan koji mi je duboko utisnut u srce, a to je dolazak uzoritog kardinala Kuharića.
Radio Marija se tada nalazila u malenom potkrovlju kapelice na Kajzerici. To su tada bile prostorije župe Rođenja Isusova. Prostorije su bile skromne i skućene. Imali smo studio, režiju, dnevni boravak i ured.
Dnevni boravak je bio velik svega nekoliko kvadrata. U njemu se nalazio maleni kutni kauč, stolić i jedna, dvije stolice. Kada nam je tadašnji predsjednik Udruge g. Ivica Relković rekao da nam dolazi uvaženi gost nismo znali što ćemo. Župnik i tadašnji glavni urednik Radio Marije, fra Nedjeljko Slišković, nam je ustupio svoj ured koji smo prenamijenili u dnevni boravak. I pripreme su počele.
Danima smo se pripremali: čistili, brisali prašinu, prali podove… Dogovarali smo se gdje ćemo, u tom skromnom prostoru, smjestiti našega uvaženog gosta. Odredili smo mu središnje mjesto na kutnom kauču. Po dolasku, uveli smo kardinala u naš dnevni boravak i ponudili mu odabrano „središnje“ mjesto. No on je rekao: „Ja ću tu u kutu, nikome na putu!“ i sjeo u kut kauča. Jedva je imao prostora za noge. A mi mladi, nas desetak, smo ga okružili i sjeli oko njega.
Ne sjećam se što smo razgovarali s njim, ni o čemu, ali se sjećam naših emocija, uzbuđenja, naše radosti i njegove topline, jednostavnosti i skromnosti. Bio je to susret oca sa svojom djecom.
Vrhunac susreta je bio blagoslov svih nas, zajednička molitva i fotografiranje s našim dragim gostom u našem malom studiju.
Sretna sam, ponosna i zahvalna dragom Bogu što sam bila dio Radio Marije.
