Sveti Paulin iz Nole (latinski Paulinus Nolanus, talijanski Paolino di Nola), biskup i rimski pjesnik, rođen je oko 354. u Burdigali (danas francuski grad Bordeaux) kao Pontius Meropius Anicius Paulinus, potomak bogate i ugledne obitelji, s posjedima u Akvitaniji, sjevernoj Hispaniji i južnoj Italiji. Školovao se u rodnom gradu kod glasovitog pjesnika i retoričara Decima Magna Auzonija, koji je postao njegov bliski prijatelj. Ugledni pravnik, bio je rimski senator, a 381. postao je guvernerom rimske pokrajine Kampanije. Po povratku u Burdigalu oženio je Hispanku po imenu Terazija, s kojom se 389. preselio u današnju Barcelonu. Tamo im je 390. umro malodobni sin Celzo, zbog čega se Paulin sve više počeo okretati kršćanstvu i zanimati se za monaški život. Pokrstio se i razvio intenzivnu prepisku sa svetim Jeronimom, a 394. zaređen je u Barceloni za svećenika. Vratio se 395. sa suprugom u Kampaniju i vodio prepisku s mnogim uglednim ljudima, pored ostalog s pjesnikom Autonijem i povjesničarom Sulpicijem Severom, kao i sa svetim Martinom iz Toursa, svetim Ambrozijem, svetim Jeronimom i svetim Augustinom. Jedno od tih pisama potaklo je svetog Augustina da napiše svoje znamenite „Ispovijesti“.
Paulin je imenovan 409. biskupom u Noli kod Napulja (Kampanija). Njegova supruga Terazija umrla je između 409. i 414. Posvetio se izgradnji crkava i kapela, tješio bolesnike, pomagao siromahe, a i sam je živio u potpunom siromaštvu. Posebno je zaslužan za afirmaciju sveca i mučenika Feliksa iz Nole, kojem je u čast napisao i mnoge stihove. Bio je vrlo aktivan i na crkvenim skupovima, a naročito se zalagao u borbi protiv krivovjernog pelagijanstva. Pomogao je razriješiti spor oko izbora pape Bonifacija I. Smatraju ga zaslužnim za uvođenje zvona u crkveni ambijent. Ostavio je zbirku od 36 uglavnom religioznih pjesama, pisanih u epskom i lirskom metru. Odlikuje ih visoko retoričko umijeće i duboka osjećajnost. Preminuo je u Noli na današnji dan, 22. lipnja 431. Paulinove relikvije sklonio je lombardski princ Grimoald od Beneventa oko 800. u Rim, ali su 14. svibnja 1909. ponovno pohranjene u novoj katedrali u Noli. Zaštitnik je zvonara i vrtlara te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije i svijeta.
