Današnji zaštitnik je sveti Jozafat Kuncevič (poljski Kuncewicz), biskup i mučenik. Rodio se 1580. ili 1584. u gradu Volodymyr-Volynskyi (danas sjeverozapadna Ukrajina) kao dijete pravoslavnih roditelja. Sin bjeloruskog plemića, na krštenju je dobio ime Ivan, a kad je stupio u red bazilijanaca, 1604, uzeo je ime Jozafat. Bio je prvi novak bazilijanskog samostana Presvetog Trojstva u Vilniusu, glavnom gradu Litve. Prihvatio je katoličku vjeru, jedinstvo s Rimom, a sačuvao je kao i ostali sjedinjeni kršćani, takozvani unijati, istočni obred i običaje. Za svećenika je zaređen 1609. Glasoviti propovjednik i strogi pokornik, postio je i nosio košulju od kostrijeti. Unio je u stari bazilijanski red, prožet bogatom tradicijom i duhovnošću, novi žar i svježe ideje, naročito kad je postao poglavarom više samostana, a posebno kad je 1617. postao biskup u Vitebsku i od 1618. nadbiskup u Polocku (danas Bjelorusija).
Prijatelj siromaha, propovijedao je i ispovijedao ne samo u crkvama, već i na poljima i livadama, u bolnicama i zatvorima te je mnoštvo pravoslavnih Rusina privukao katoličkoj vjeri. Postao je veliki čuvar i uspješni pobornik kršćanskoga jedinstva i povezivanja s Petrovom stolicom, zbog čega je i podnio mučeničku smrt. Ubijen je na današnji dan, 12. studenoga 1623, u bjeloruskom gradu Vitebsku jer je njegova pastoralna djelatnost i žarka želja za jedinstvom kršćana navukla na sebe mržnju protivnika. Jozafat je svojim protivnicima govorio proročke riječi: "Vi me smrtno mrzite, dok vas ja sve nosim u srcu i bio bih radostan da umrem za vas." Iskoristivši trenutak političkih razdora u Poljskoj, rulja fanatika, naoružana sabljama, sjekirama i puškama, nahrupila je u Jozafatovo obitavalište i usmrtila ga. Njegovo golo tijelo bacili su u rijeku Dvinu, no vjernici su ga kasnije časno pokopali. Njegova smrt bila je povodom mnogih obraćenja i pridonijela učvršćenju grkokatoličke Crkve. Blaženim ga je 1643. proglasio papa Urban VIII, a svetim 1867. papa Pio IX, kao prvog grkokatolika. Zaštitnik je Ukrajine i mnogih poljskih, ukrajinskih i bjeloruskih župa u domovini i svijetu, posebno u SAD, te grkokatoličkih župa u Hrvatskoj (Rajevo Selo kod Drenovaca, Sibinj). Blagdan svetog Jozafata prilika je da se u molitvi s ponosom i radošću prisjetimo hrvatskih grkokatolika, možda malih brojem, ali velikih vjernošću i svojim značajnim doprinosom povijesti i sadašnjosti Crkve u Hrvata.
