Današnji sveti zaštitnik je veliki Filip (Filippo) Neri, „apostol Rima“, utemeljitelj oratorijanaca. Rodio se u Firenci 21. srpnja 1515. kao Filippo Romolo Neri. Dijete siromašne plemićke obitelji, sin bilježnika Francesca, rano je izgubio majku Lucreziju, ali ju je u potpunosti zamijenila očeva druga žena. Kao petnaestogodišnji dječak doživio je napad carskih četa na svoj rodni grad, što ga je duboko potreslo. Prvi odgoj primio je kod dominikanaca u samostanu svetog Marka. Oni su mu usadili ljubav i poštovanje za svoga mučenika Girolama Savonarolu, koji je zbog sukoba s Aleksandrom VI. spaljen na lomači. Tada je shvatio da prava obnova Crkve može doći jedino od obnovljenog klera i laikata. S 18 godina uputio se svom rođaku, trgovcu Bartolomeu Romolu, u San Germano (danas Cassino), ali nije mogao postati trgovac, doživio je viziju svoga rimskog apostolata i 1534. pošao kao siromašni hodočasnik u Rim. Nastanio se kod svoga zemljaka Galeotta Caccie, voditelja papinske carinarnice i odgajao njegova dva sina. Skroman i vedar mladić, pohađao je učilište Sapienza i predavanja augustinaca, hodočastio u rimska svetišta i katakombe. Pisao je poeziju, studirao filozofiju i teologiju. Tada je upoznao i svetog Ignacija Loyolu i sprijateljio se s njim. Za svećenika je zaređen 1551. i tada se povukao u kuću bratovštine San Girolamo della Carità. Tamo se oko njega kao duhovnog vođe počela okupljati zajednica. Vizionar i mističar, većinu članova upoznao je u ispovjedaonici. Vodili su duhovne razgovore, čitali Sveto pismo i životopise svetaca, odlazili zajedno u šetnju i na izlete, molili i razmatrali. Njegova ćelija postala je za njih premalena pa su uz crkvu sagradili prostoriju koju su nazvali oratorij. Od 1554. tako se nazvala i njegova zajednica. Bavili su se i djelima milosrđa. Obilazili su bolnice, ubožnice, ulice, pomagali bolesnicima, siromasima i nevoljnicima. Po nalogu pape preuzeo je 1564. brigu za firentinsku zajednicu u Rimu i stvorio bratsku zajednicu svjetovnih svećenika. Njegovi oratorijanci posvetili su se pastoralnom radu i odgoju mladeži. Veliki oslonac imao je u papi Grguru XIII. Uz crkvu u Valicelli podigao je novi oratorij, a njegovo se djelo učvrstilo i usavršilo.
Filipov oratorij postao je središtem duhovne obnove u Rimu, a njegova kongregacija dobila je 1575. i službeno odobrenje Crkve. U taj oratorij dolazile su tisuće Rimljana, a uvijek radosni i nasmijani Filip Neri postao je jedan od najpopularnijih ljudi u Rimu. On i njegovi sljedbenici imali su važnu ulogu u katoličkoj obnovi, a on je prozvan ocem rimske sirotinje. Pastoralna djelatnost Filipa Nerija dopirala je i do crkvenih dostojanstvenika. Bio je savjetnik trojice papa, mnogih kardinala i zaštitnik brojnih umjetnika. U njegovu redu osobito su njegovali glazbu, zato ga drže začetnikom oratorija. Duhovnost Filipa Nerija kretala se oko Boga, Krista, Marije i svetaca. Duboko je proživljavao euharistijsku pobožnost, sinovski volio Majku Božju, štovao mučenike i osjećao s Crkvom. Oduševljeno je proučavao asketiku, povijest, arheologiju i glazbu. Neusiljen, prirodan, jednostavan i jasan, nastojao je biti veselo Božje dijete. Bio je veliki prijatelj prirode i ljubitelj domaćih životinja. Uvijek je držao krletke s malim pticama, s kojima se šalio i zabavljao. Imao je i psa, kojeg je zvao Capriccio („Svojeglavko“) i velikoga mačka s krznom ružičaste boje. Zvan „Pippo Buono“ („Dobri Pippo“) posvuda je širio radost i pouzdanje. Izuzetno omiljen u svim slojevima vjerničkog puka, od prosjaka do kardinala, „čudesno prožet ognjem Duha Svetoga“, preminuo je u Rimu na današnji dan, 26. svibnja 1595. Blaženim ga je 1615. proglasio papa Pavao V, a svetim 1622. papa Grgur XV. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Zaštitnik je grada Rima te mnogih biskupija, naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Split, Makarska).
