Zaštitnik posljednjeg listopadskog dana je sveti Alfons (Alonso) Rodriguez, španjolski isusovački laik. Rodio se 25. srpnja 1532. u španjolskom gradu Segoviji kao drugo od jedanaestoro djece bogatog trgovca vunom. Kao dječak od 10 godina susreo je isusovca, blaženog Petra Fabera, koji ga je pripremio za prvu pričest i snažno utjecao na njegov budući život. Sa 14 godina počeo se školovati kod isusovaca, ali mu je iznenada umro otac pa se vratio kući kako bi preuzeo njegov posao. Oženio se s 26 godina, ali kad je mu je ubrzo umrla supruga i troje djece, odlučio se potpuno posvetiti duhovnom životu. Napustio je sve što je posjedovao i pokušao se pridružiti Družbi Isusovoj, ali je zbog nedostatka naobrazbe isprva bio odbijen. Ipak, primljen je 31. siječnja 1571. u isusovački red kao brat laik u Valenciji, a nakon 6 mjeseci poslan je na otok Mallorcu.
Djelovao je 46 godina kao vratar u isusovačkom kolegiju Montesión u Palmi na Mallorci. Milosrdan, susretljiv i prijazan, dijelio je milostinju, hranu i odjeću siromasima i brinuo se za smještaj putnika namjernika i hodočasnika. S tog skromnog mjesta godinama je snažno utjecao na mnoge ljude i događaje, a njegove su duhovne savjete tražili i studenti i ugledni građani. Strogi pokornik i isposnik, naročitu pobožnost gajio je prema Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije, revno molio krunicu, a svojeg mladog prijatelja svetoga Petra Clavera nagovorio je da pođe kao misionar u Južnu Ameriku. Čudotvorac i vizionar, mistik i asketa, svojim žarkim molitvama ozdravljao je mnoge ljude. Ostavio je za sobom zbirku svojih dnevničkih zapisa, mističnih iskustava te jednostavnih duhovnih misli i crteža. Preminuo je na današnji dan, 31. listopada 1617. u Palmi, a sprovod mu se pretvorio u pravo slavlje, u kojem je uz španjolskog potkralja i biskupa Mallorce sudjelovalo mnoštvo građana, od plemića i bogataša do siromaha i bolesnika. Blaženim ga je 1825. proglasio papa Leon XII, a svetim 1887. papa Leon XIII. Zaštitnik je Mallorce.
