Sveti Gothard (Godehard), biskup Hildesheima, njemački benediktinac, rođen je 960. u Reichersdorfu kod Niederalteicha (župa Schwanenkirchen, okrug Deggendorf, biskupija Passau, Donja Bavarska), kao sin Ratmunda, vazala tamošnjeg samostana augustinskih kanonika. Školovao se najprije u tom samostanu, potom u samostanu svetog Emmerama u Regensburgu, a zatim ga je njegov učitelj, učeni redovnik Uodalgisus, poslao na školovanje u Salzburg i preporučio ga salzburškom nadbiskupu Friedrichu. Školovanje je dovršio u katedralnoj školi u Passauu (Donja Bavarska). Vratio se 990. u samostan Niederalteich, a tri godine kasnije zaređen je za svećenika. Prior i rektor monaške škole, opatom samostana postao je 996. hard je bio poklonik benediktinske obnove, koja se širila iz samostana u Clunyju i Gorzeu. Glas o njegovoj mudrosti, sposobnosti i svetosti brzo se proširio pa je po želji cara Heinricha II. postao 1001. opatom samostana u Tegernseeu (Gornja Bavarska), 1004. samostana u Hersfeldu (Hessen), a 1013. samostana u Kremsmünsteru (Gornja Austrija). Nije težio za bogatstvima i titulama nego mu je uvijek na prvom mjesti bilo širenje Božje riječi i promicanje dobrih djela. Na prijedlog cara Heinricha II. Gothard je 1022. izabran i posvećen za biskupa u Hildesheimu (Niedersachsen). Posvetu je obavio Aribo, nadbiskup Mainza. Kao biskup Gothard je još većim žarom djelovao na uvođenju reformi i podizanju duhovne i kulturne razine svećenstva i vjerničkog puka. Omiljen kod klera i kod vjernika, rado je propovijedao i ispovijedao, otvarao škole i poticao tiskanje knjiga, a osobitu brigu vodio je o siromasima i bolesnicima. Podigao je pred gradskim vratima svratište svetog Bartola, u kojem su utočište našli mnogi hodočasnici, putnici i bolesnici.
Sagradio je u svojoj biskupiji trideset crkava i mnoge samostane, pored ostalog i novi benediktinski samostan u Wrisbergholzenu, južno od Hildesheima. Često se povlačio u taj samostan, kako bi u molitvi i razmišljanju pronašao snagu za rješavanje svakodnevnih problema. Tamo je boravio i za Uskrs 1038. Osjetio je da se bliži kraj njegovog zemaljskog života pa su ga prenijeli u Hildesheim, u njegovu omiljenu zadužbinu Mauritiusstift, podignutu u čast svetog Mauricija, zaštitnika opatije Niederaltaich. Na glasu svetosti preminuo je na današnji dan, 5. svibnja 1038, u Hildesheimu. Pokopan je u biskupskoj grobnici katedrale u Hildesheimu, koju je on nadogradio i poljepšao. Papa Inocent II. proglasio ga je svetim 1131. Njegovo štovanje proširilo se ubrzo diljem Europe i pripisuju mu se mnoga čuda. Zazivaju ga kod poroda, oluja s tučom, dječjih bolesti, groznice, vodene bolesti, opasnosti na moru, uloga (gihta), reumatskih bolesti, a zaštitnik je putujućih trgovaca, zidara, biskupije Hildesheim, grada Gothe (Thüringen), u čijem grbu se nalazi njegov lik, te mnogih naselja, župa i crkava diljem Njemačke, Europe i svijeta. Njegovim imenom nazvan je i glasoviti alpski planinski prijevoj u južnoj Švicarskoj, značajna veza između srednje Europe i Italije (željeznički i cestovni tunel).
Izvor: župa sv. Nikole biskupa, Jastrebarsko
Foto: arhiv RM
