Isus Krist Praoci Izraela kao "aramejske lutalice" (Pnz 26,5) bili su usred pastirske civilizacije. Pastir je istodobno vođa i prijatelj. Pastir brani svoje stado protiv divljih zvijeri. On je također obazriv prema svojim ovcama, zna njihovo stanje, prilagođuje se njihovu položaju, nosi ih na rukama.
Na starom Istoku kraljevi se smatrahu pastirima kojima je božanstvo povjerilo službu okupljanja i brigu za stado.
U Starom Zavjetu nalaze se u obliku prispodobe slika iz vremena Izlaska kako Bog čuva svoj narod kao stado, "vođaše ih kao stado kroz pustinju" (Ps 78,52); "kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju, i brižljivo njeguje dojilice" (Iz 40,11). Jahve pokazuje jednaku brižljivost prema svakoj vjernoj ovci, kojoj ništa ne može uzmanjkati i koja se ničega ne mora bojati pod pastirskim štapom Božjim (Ps 23,1-4)
Isus prikazuje milosrdnu Božju brižnost u liku pastira što ide tražiti izgubljenu ovcu (Lk 15,8-20). Upravo se u Isusovoj osobi ispunjuje očekivanje Dobrog Pastira. Isus dolazi u pomoć ovcama bez pastira (Mt 9,36). Isus sebe smatra izaslanikom k izgubljenim ovcama Izraelovim (Mt 15,24;Lk 19,10). Isus ih poput Jahve izvodi van i vodi na dobru pašu (Iv 10,11). Isus je jedini Posrednik, Vrata kroz koja se prolazi k ovcama (Iv 10,9). Isus je Savršeni Pastir, jer daje svoj život za ovce (Iv 10,15.17). Isus nije samo udaren, On sam od sebe daje život (Iv 10,18). Raspršene ovce koje Isus sabire dolaze od torova Izraelovih i od naroda (Iv 10,16;11,52).
"Malo stado" učenika što ih je okupio (Lk 12,32) pralik je eshatolološke zajednice kojoj je obećano kraljevstvo Svetih (usp. Dn 7,27). To će malo stado progoniti vukovi izvana (Mt 10,16; Rim 8,36) i oni iznutra koji su se prerušili u ovce (Mt 7,15). Kad nastupi dovršetak vremena, Gospodin ovaca odvojit će u stadu dobre i opake (Mt 25,31).
Sveti Pavao u poslanici Hebrejima naziva Isusa "Velikim Pastirom ovaca" (Heb 23,20) koji je veći od Mojsija. Sveti Petar svjedoči o Isusu kao "Vrhovnom Pastiru" ( 1 Pt 5,4), Pastiru i Čuvaru, koji je vratio izgubljene duše iscjeljujući ih vlastitim modricama ( 1 Pt 2,24). Sveti biskup Asterije Amazenski u svezi primjera Isusa Krista Dobrog Pastira u prispodobi o izgubljenoj ovci ove riječi:
„Ja u usporedbama i zasjenjenim govorima vidim čovjeka koji je pastir stotine ovaca. Kad se jedna od njih odijelila i zalutavši okolo hodala, taj pastir nije ostao s onima koje su pasle obdržavajući red već je pošao da odlutalu potraži. Mnoge je doline i pašnjake prekoračio, prešao je brojne i strme planine, po zapuštenim mjestima hodeći s tolikim je trudom dotle istraživao dok zalutalu nije našao.
Kad je ovcu pronašao, nije ju izmlatio niti brže-bolje ugurao u stado već ju je stavio na svoja ramena, i blago s njome postupajući, donio u stado. Imao je veće zadovoljstvo poradi one jedne koju je našao nego radi mnoštva koje su ostale. Razumijmo ono što je obavijeno i skriveno nerazgovjetnošću usporedbe. Ta ovca zapravo uopće ne predstavlja ovcu niti onaj pastir pastira, nego nešto drugo.
U tim su primjerima sadržane svete stvarnosti. Opominju nas da ne bismo ljude držali za izgubljene i bez nade i da ne bismo zanemarili one koji su u pogibeljima. Opominju nas da ne budemo spori u pritjecanju u pomoć, već da one koji su se udaljili od ispravnog načina življenja i lutaju, iznova izvedemo na stazu i veselimo se njihovu povratku i združimo ih s mnoštvom onih koji pošteno i pobožno žive.“
Na početku kršćanstva nalazimo u katakombama i prvim crkvama Isusa Krista prikazana kao Dobrog Pastira. I kroz stoljeća se do danas veoma često je Isus prikazuje kao Dobri Pasti
