Današnji sveti zaštitnik je Leon IX, papa i crkveni obnovitelj, „apostolski hodočasnik“. Rodio se 21. lipnja 1002. u elzaškom gradu Eguisheimu (danas departman Haut-Rhin, Francuska) kao Bruno Hugonis ili Bruno, grof od Eguisheima-Dagsburga. Potomak njemačke aristokratske obitelji, djetinjstvo je proživio u dvorcu Eguisheim, u krugu roditelja, braće i sestara. Školovao se u lotaringijskom gradu Toulu (danas departman Meurthe-et-Moselle, Francuska), a zbog dobroćudne naravi zvali su ga “dobri Bruno”. Za vrijeme studija stekao je mnogo prijatelja, a posebno se oduševljavao za svečano bogoslužje, crkveno pjevanje i benediktinske reforme. Kao svećenik, toulski kanonik, došao je na dvor svoga rođaka, njemačkog cara Konrada II. i susreo se sa svijetom politike. Posebno ga je razočaralo ponašanje visokog svećenstva, zapletenog u svjetske poslove i ogrezlog u simoniju (trgovanje crkvenim stvarima, dužnostima i službama). Car je po svojoj volji postavljao biskupe i opate, a pritom je važnu ulogu igrao novac. Mladi svećenik posredovao je u pomirenju cara i velikaša iz Toula i Lotaringije te je spriječio građanski rat, pljačku i prolijevanje krvi. Već s 24 godine, 1026, prihvatio je želju poslanika grada Toula i postao njihovim biskupom, iako se radilo o siromašnoj i zapuštenoj biskupiji. Jašući na konju neumorno je obilazio svoju biskupiju, njezine župe i samostane. Nastojao je svećenike i redovnike usmjeriti prema idealima njihova poziva, održavao sinode i svojim obnoviteljskim radom upalio u Crkvi svjetlo nade i obećanja. Posebno se brinuo za siromahe, nevoljnike i potlačene te je svako jutro siromasima prao noge i posluživao ih kod stola.
U kolovozu 1048. umro je papa Damaz II, a u prosincu, na saboru u Wormsu, njemački car Henrik III, ujedno rimski car, odabrao je na prijedlog biskupa i knezova za novog, 151. papu toulskoga biskupa Brunu. On je kao preduvjet tražio da ga izabere i potvrdi rimski kler i puk te je usred ljute zime krenuo na putovanje u Rim. Stigao je kao hodočasnik i pokornik pa su ga Rimljani, osvojeni njegovom dobrotom i pobožnošću, izabrali za papu u veljači 1049. Uzeo je ime Leon IX, a kao geslo svoga plodnog pontifikata riječi psalma: “Puna je zemlja dobrote Gospodnje!” Odmah je krenuo u akciju i nastojao uspostaviti crkvenu disciplinu. Smijenio je sve crkvene velikodostojnike koji su do položaja došli nečasnim putem. Mnogo je putovao po Europi pa su njegovu kratku vladavinu prozvali “letećim pontifikatom”. Donio je odredbe za izbor pape (mogu ga birati samo kardinali), u Kölnu je pomirio tamošnjeg kneza i cara, posvuda sazivao sinode, mnogo propovijedao, posvećivao crkve i pohađao samostane. Mirotvorac, zabranio je klericima nošenje oružja i nećudoredan život te nastojao pomiriti bizantskog i rimskog cara. Kad su u južnu Italiju 1053. prodrli Normani i zaprijetili papinskoj državi, organizirao je obranu, ali su Normani pobijedili u bitki kod Civitatea (Puglia). Kako bi spriječio daljnje krvoproliće, papa je sebe predao neprijatelju. Držali su ga u Beneventu kao taoca 9 mjeseci, prema njemu postupali s velikim poštovanjem te se 12. ožujka 1054. mogao vratiti u Rim. Bio je na izmaku svojih sila, premda su mu bile tek 52 godine. Veliki papa, crkveni reformator, koji je u dobroj mjeri vratio ugled papinstvu, preminuo je u Rimu na današnji dan, 19. travnja 1054. Na kraju njegova pontifikata došlo je zbog postupka papinskih legata, a protiv njegove volje, do istočnog raskola. Već za života uživao je glas sveca, a po njegovom zagovoru dogodila su se čudesna ozdravljenja. Zaštitnik je mnogih naselja, župa i crkava diljem Europe.
Tekst: zupa.jastrebarsko
