Današnji slavljenik je i sveti Vinko (Vincenzo) Maria Strambi, talijanski redovnik pasionist i biskup. Rodio se 1. siječnja 1745. kao Vincenzo Domenico Salvatore Strambi u Civitavecchiji (Lazio). Sin ljekarnika Giuseppea i Eleonore, najmlađi od četvero djece, bio je vrlo nemiran dječak, uspješan prije svega u sportskim natjecanjima. Kao tinejdžer sve je više osjećao ljubav prema Kristu Gospodinu. Franjevački đak, podučavao je prijatelje u školi vjeronauk. Usprkos početnom protivljenju roditelja upisao se 1762. u sjemenište i počeo školovanje za svećenika. Zbog izuzetnih govorničkih sposobnosti poslan je u Rim na studij govorništva, a nakon toga nastavio studij teologije kod dominikanaca u Viterbu. Za svećenika je zaređen 1767, a u rujnu 1768. pridružio se redovnicima pasionistima i njihovom osnivaču svetom Pavlu od Križa. Uzeo je redovničko ime Vincenzo Maria. Nastavio je sa školovanjem, a naročito se bavio crkvenim ocima i Svetim pismom. Izvrstan propovjednik, privlačio je mnoštvo ljudi na pučkim misijama. Postao je 1773. profesor teologije u Rimu, a 1781. izabran je za provincijala.
Za biskupa Macerate i Tolentina (Marche) imenovan je 1801, kao prvi biskup pasionist. Protjeran je iz svoje biskupije jer se 1808. odbio pokoriti Napoleonovim naredbama. Vratio se 1814, nakon Napoleonovog pada, svečano dočekan od oduševljenih vjernika. Kada je Napoleon pobjegao s otoka Elbe, njegov maršal Joachim Murat učinio je 1817. Maceratu svojim sjedištem. Prilikom Muratovog povlačenja pred Austrijancima, biskup Vincenzo odgovorio ga je od razaranja grada. Uspješno je pregovarao i s Austrijancima koji su mu obećali da neće ubijati nikoga pa ni francuske vojnike. Biskup Strambi je bio čovjek ispred svoga vremena i proveo mnoge reforme u svojoj biskupiji pa su mu njegovi korumpirani protivnici prijetili smrću. Neumorni misionar i propovjednik, prijatelj siromaha, svesrdno je pomagao narodu u vrijeme epidemije tifusa. Zalagao se svojski za bolju naobrazbu svećenika, osnivao sirotišta i staračke domove. Nakon smrti pape Pija VII, 1823, odstupio je s mjesta biskupa i postao u Rimu savjetnik svojem prijatelju, papi Lavu XII. Kad se papa razbolio, sveti Vincenzo uputio je Svevišnjem molitvu da sačuva papin život, a uzme njegov. Ubrzo nakon toga papa je ozdravio, a Vincenzo Strambi preminuo, na svoj 79. rođendan, 1. siječnja 1824. u Rimu. Blaženim ga je proglasio 1925. papa Pio XI, a svetim 1950. papa Pio XII. Zaštitnik je biskupije Macerata-Tolentino.
