Danas se prisjećamo starozavjetnog proroka Zaharije, pretposljednjeg, jedanaestog, od takozvanih malih proroka. Pretpostavlja se da je osim proročke obavljao i svećeničku službu, a djelovao je za vladavine perzijskog kralja Darija, krajem VI. stoljeća prije Krista. Knjiga Zaharijina sadrži simboličke vizije o sretnijoj budućnosti Izraela, prorokova viđenja koja naviještaju kaznu i nagradu Judeji i Jeruzalemu, te veličaju judejske vođe nakon povratka Židova iz babilonskog sužanjstva. Drugi dio naviješta Mesiju, propast neprijatelja i uzdignuće Jeruzalema. U tom se dijelu nalaze tekstovi bogati mesijanskim idejama o obnovi doma Davidova, o Knezu mira, o dobrom pastiru, što će kasnije i novozavjetnim piscima poslužiti u opisu lika Isusa Mesije. Zaharija proriče Isusov svečani ulazak u Jeruzalem na Cvjetnicu riječima: „Raduj se kćeri sionska, tvoj kralj, evo, tebi dolazi, jašući na magaretu!“ On je u viđenju također opisao sedmerokraki svijećnjak koji je slika Božjih očiju. Takav svijećnjak i danas stoji u svakoj sinagogi, u mnogim crkvama i u svakoj pobožnoj židovskoj obitelji.
Prema svetom Augustinu, Epifaniju i Izidoru Seviljskom, Zaharija je obavljao svoju proročku službu sve do pod svoje staračke dane u Babiloniji, a onda se vratio u domovinu iz babilonskoga sužanjstva. Bio je suvremenik Hagajev i zato je kao i on, u doba sveopće obnove poslije babilonskog sužanjstva, sav usredotočen na obnovu hrama, vjere i ćudoređa. Nazivaju ga i "prorokom mesijanskih nada". U narodu je uživao veliko poštovanje te je imao znatan utjecaj na rješenje tadašnjih društvenih problema u Izraelu. Pokazuje se kao čovjek koga u životu vodi velika ljubav prema domovini, ali mnogo govori i o potrebi socijalne pravde.
