Sveti Rafael (Rafał) Kalinowski, poljski svećenik, karmelićanin, rođen je 1. rujna 1835. kao Józef Kalinowski u Vilniusu, glavnom gradu Litve. Drugi sin Andrzeja Kalinowskog, plemića, profesora matematike i Józefe Płońske, ostao je bez majke nekoliko mjeseci nakon rođenja. Školovao se u Plemićkom institutu u Vilniusu, a već je u ranoj mladosti osjetio duhovni poziv. Odlučio je ipak pričekati pa je 1851. i 1852. studirao zoologiju, kemiju, poljoprivredu i pčelarstvo na Poljoprivrednom institutu u bjeloruskom gradu Gorkom. Zatim se 1853. upisao na Vojnu inženjersku akademiju u Sankt Peterburgu, postao 1855. inženjer, a 1857. dobio čin poručnika. Osmislio je i nadgledao izgradnju željezničke pruge između Kurska i Odese. Unaprijeđen je 1862. u čin satnika i dobio premještaj u Brest-Litovsk (danas Bjelorusija). Bio je vrlo aktivan u svojoj župi, a kao Poljak i pobožni katolik u vojsci je osjećao stalnu diskriminaciju. Osnovao je i besplatnu nedjeljnu školu, u kojoj je i predavao. Poljski domoljub, podržao je 1863. siječanjski ustanak podjarmljenog poljskog i litavskog naroda protiv ruske hegemonije. Napustio je redove ruske vojske i postao jedan od ustaničkih vođa na području rodnog Vilniusa. Uhićen je 24. ožujka 1864. i osuđen u lipnju na smrt. Kako ne bi postao junak i mučenik u redovima poljskih pobunjenika, Rusi ga nisu smaknuli, već su ga poslali na desetogodišnji prisilni rad u sibirskim rudnicima soli. Tamo je sa sobom ponio Sveto pismo i raspelo te je među zatvorenicima iz dana u dan širio duh molitve i ljubav prema dragom Bogu. Nakon povratka iz Sibira, 1873, protjeran je iz Litve i otišao u Pariz. Vratio se 1874. u Varšavu i postao skrbnik budućeg blaženika, šesnaestogodišnjeg poljskog kneza Augusta Czartoryskog. Pratio je mladića, oboljelog od tuberkuloze, u Francusku, Švicarsku, Italiju i Poljsku.
Poslije četiri godine odlučio se odazvati duhovnom pozivu koji ga je pratio od djetinjstva. Pridružio se 1877. bosonogim karmelićanima u austrijskom gradu Grazu. Uzeo je redovničko ime Rafael od svetog Josipa (Rafał od św. Józefa). Teologiju i filozofiju studirao je u Mađarskoj, a zatim stupio u karmelićanski samostan u Czerni kod Krakówa. Zaređen je za svećenika u Czerni 15. siječnja 1882, a 1883. postao prior. Osnovao je 1889. karmelićanski samostan u Wadowicama (Malopoljsko vojvodstvo), rodnom gradu velikog pape Ivana Pavla II. Bio je duhovnik pun entuzijazma, na glasu svetosti. Glasoviti ispovjednik, utemeljitelj mnogih katoličkih udruga i samostana, djelovao je usrdno i među pravoslavnim vjernicima. Preminuo je 15. studenoga 1907. u Wadowicama, u samostanu kojeg je osnovao, a pokopan je na samostanskom groblju u Czerni. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 22. lipnja 1983. u Krakówu, pred više od dva milijuna vjernika, a svetim 17. studenoga 1991. u Rimu. Zazivaju ga kod teških i beznadnih situacija, a zaštitnik je vojnika, časnika, sibirskih uznika te mnogih poljskih naselja, župa i crkava.
Izvor: župa sv. Nikole biskupa
Foto: Autor Nepoznat - Saint Raphael Kalinowski: an Introduction to His Life and Spirituality, 1998. Written by Szczepan T. Praskiewicz, OCD. Translated to English by Thomas Coonan, Michael Griffin, OCD, and Lawrence Sullivan, OCD. ICS Publications, Institute of Carmelite Studies, Washington DC., Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=2443501