svetac dana placido cortese 2022 11 3 web
Sluga Božji Placido Cortese, talijanski i hrvatski franjevac konventualac, mučenik, rođen je 7. ožujka 1907. u Cresu na istoimenom otoku kao Nicolò Matteo (Nikola Matej, zvani Miko) Cortese, sin Talijana Mattea Cortesea i Hrvatice Antonije Bataja. U obitelji je ukupno bilo četvero djece. Mali Miko pohađao je pučku školu na Cresu do kraja I. svjetskog rata, 1918, kada je škola ukinuta. Ušao je 1920. u sjemenište franjevaca konventualaca u Camposampieru (provincija Padova, Veneto). Godinu novicijata proveo je 1923. u bazilici svetog Antuna u Padovi, gdje je 10. listopada 1924. položio prve zavjete i uzeo redovničko ime Placido. Vječne zavjete položio je 4. listopada 1928. Filozofiju je studirao u Cresu od 1925. do 1927, a teologiju u Rimu od 1927. do 1931. Za svećenika je zaređen 6. srpnja 1930. u Lateranskoj bazilici u Rimu. Mladu misu služio je iste godine na Cresu.

Službovao je od 1931. do 1933. u Padovi kao ispovjednik u glasovitoj bazilici svetog Antuna Padovanskog. Zatim je od 1933. do 1937. djelovao u župi Bezgrešnog Začeća u Milanu. Pisao je brojne tekstove za katoličke listove pa je u siječnju 1937. imenovan direktorom „Glasnika svetog Antuna“ („Messaggero di Sant'Antonio“) i na tom mjestu djelovao do srpnja 1943. Uspio je podići nakladu glasnika s 300 tisuća na 800 tisuća primjeraka, a 1939. sagradio i novu tiskaru. Ostao je uvijek povezan sa svojom domovinom, osobito s članovima obitelji, sestrom i rodbinom u rodnom Cresu. Blag, jednostavan i osjetljiv za potrebe bližnjih, u vrijeme rata postao je idealna osoba za pomoć izbjeglicama, prognanicima, interniranim i zatvorenim osobama na području Veneta. S mrežom suradnika organizirao je i pomagao u spašavanju prognanih Hrvata, Slovenaca, Čeha, Slovaka, Židova, zarobljenih savezničkih pilota i drugih osoba kojima je bila potrebna pomoć u bijegu pred nacističkim progonom. Zdušno je pomagao izbjeglicama u fašističkom logoru Chiesanuova kod Padove, u kojem je bilo i Hrvata. Premda je osjećao da ga prate, otac Placido je nastavio pomagati, ne vodeći brigu o opasnostima, podržan snažnom vjerom. Iako je mogao izbjeći pogibelj premještajem u drugi samostan, on je molio svojeg poglavara da smije nastaviti svojim služenjem progonjenoj braći. Nizak i mršav, malo je spavao, a svjedoci vremena tvrde da je „otac Placido bio anđeo, jedno veliko srce“. Vodio je tajnu spasavalačku mrežu iz svoje ispovjedaonice u bazilici. Služio se kodiranim izrazima i pojmovima. Tako je rečenica „Trebam pet jaja“ značila da su petorici nevoljnika potrebni dokumenti za bijeg u Švicarsku, a rečenica „Trebamo tri kilograma brašna“ da trojica prognanika trebaju skrovište u Padovi. Zbog spašavanja Židova zamjerio se Gestapu.

Dvojica suradnika izdala su ga i predala nacistima 8. listopada 1944. Od tada mu se izgubio svaki trag. Tek poslije nekoliko desetljeća istraživanja otkriveno je da je odveden u Trst u sjedište Gestapa. Pater Placido nije zločincima ništa odao pa je skončao život u mukama. Prema svjedočenju onih koji su ga vidjeli u Trstu, mučitelji su mu iskopali oči i odrezali jezik, a umorili su ga vjerojatno 3. studenoga 1944. u Trstu. Tijelo mu je vjerojatno spaljeno u obližnjem krematoriju Risiera di San Sabba. Ne zna se gdje je pokopan. Postupak za proglašenje Placida Cortesea blaženim službeno je počeo u Trstu godine 2002. Kongregacija za proglašenje blaženih i svetih objavila je 30. kolovoza 2021. dekrete o njegovim herojskim krepostima i proglasila ga časnim slugom Božjim. Često ga uspoređuju sa svetim Maksimilijanom Kolbeom, jer su obojica pripadali franjevcima konventualcima, bili izvrsni urednici u katoličkom tisku i mučenici nacizma, žrtve II. svjetskog rata. Zbog toga je fra Placido prozvan „creskim Kolbeom“. Grad Padova nazvao je 1951. jednu ulicu njegovim imenom, a ispred knjižare u bazilici svetog Antuna u Padovi postavljeno je 2004. njegovo poprsje. U rodnom Cresu otkriven je 2007. pred samostanom svetog Franje njegov kip, rad Marijana Glavnika, a od 2008. u Cresu postoji Ulica fra Placida Cortesea.

Izvor: župa sv. Nikole biskupa

Foto:
By messaggero di S.Antonio (religious magazine) - fotografia d'archivio, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=6909633

Radio Marija

00:30 Škrinjica-čuvarica - tema: Narodne nošnje Općine Lukač i manifestacija Lužđana; gošće: Natalija Bajer, Dorotea Milaković i Jelena Ivoš, te članice i članovi Udruge žena Gušćarice iz Grabrovnice; ur. i vod.: Božidar Biondić
01:15 Glazba
02:15 Krunica - Žalosna otajstva
02:40 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva za obitelj - svakoga dana u 20h

Svakoga dana u 20:00 h nakon molitve Anđeo Gospodnji molimo molitvu za obitelj. Pridružite nam se u zajedništvu molitve za sklad i plodnost...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Studeni 2024
P U S Č P S N
1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.