Sveti Ivan (arapski Jahia) je rođen oko 650. g. u kršćanskoj obitelji u Damasku (Sirija). Ivanov otac, Arapin, Sargun (Sergije) bio je ministar financija na dvoru jednoga kalifa, a kasnije Ivan preuzima tu službu. No u vrijeme vladavine Abd el Maleka, koji je bio veliki neprijatelj kršćana, Ivan zajedno s ocem biva prisiljen napustiti radno mjesto i grad.
Zajedno s bratom i jednim prijateljem Kuzmom sa Sicilije, 700. g stupio je među redovnike u samostan Mar Sabba (Sv. Saba ), u blizini Jeruzalema. Patrijarh Ivan V. zaredio je Kuzmu za biskupa Majume, a Ivana za svećenika. Tada se počinje baviti filozofijom i teološkim djelima starijih pisaca. I Ivan je napisao nekoliko rasprava. Najpoznatije mu je djelo "Izvor znanja". U tom djelu je prvi među grčkim teolozima obuhvatio vjerske istine Svetoga pisma i tradicije u jednu cjelinu i izložio ih. Stoga sv. Ivan u grčkoj Crkvi slovi kao prvi dogmatičar. I danas je mjerodavan kao i u svoje vrijeme. Neumrlu slavu stekao je crkvenim pjesmama, kanonima, kojim je zajedno sa svojim pobratimom Kuzmom uresio istočno bogoslužje. Nije izvoran mislitelj, ali je savjesno prikupljao sve vrijedno što su napisali sveti oci i crkveni sabori. Najviše je slijedio sv. Grgura Nazijanskoga. Islam je držao kršćanskim krivovjerjem.
Nazivaju ga "crkveni otac u doba nastajanja islama", i tako je bila nazvana tema XIII. međunarodnog ekumenskog skupa koji se održao u zajednici Bose, u Italiji. Stručnjaci su na skupu proučavali vrlinu prihvata drugoga u spisima svetoga Ivana Damašćanskoga. Enzo Bianchi, poglavar monaške zajednice Bose, kazao je kako je islam za svetoga Ivana Damašćanskoga nova stvarnost s kojom se kršćani trebaju suočiti. Potom je rekao kako su važna dva puta na koje je ukazao svetac: dobronamjerno poznavanje drugoga, te potpuna svijest kršćanstva. Spoznaja i kontemplacija Kristova otajstva – pojasnio je Enzo Bianchi – trebaju i nas voditi kao što su vodile Ivana Damaščanskoga prije tisuću godina u susretu s islamom. Na skupu su između ostaloga pročitani brzojavi kardinala Angela Sodana, Papina državnoga tajnika, i Bartolomeja I., carigradskog patrijarha. Kardinal Sodano je poželio da proučavanje zajedničkih kršćanskih izvora Istoka i Zapada donese plodove uvijek većega zajedništva cijeloj Crkvi, dok je carigradski patrijarh u svojoj poruci istaknuo važnost povratka svih vjeroispovijesti patrističkim korijenima.
Sveti Ivan kritično je nastrojen prema krivovjercima, ikonoklastima. Ivan je došao na glas svojim govorom u obranu sv. slika i kipova 726. g. Te heretike, koji su se borili protiv štovanja sv. slika i kipova, predvodio je car Leon III. Izaurijski.
Nakon jedne lažne optužbe, Ivan je osuđen na kaznu odsijecanja desne ruke. Zagovorom Blažene Djevice Marije ruka mu je prirasla i zacijelila da se ni ožiljak nije vidio. Ta pojedinost iz njegova života bila je dovoljna da sv. Ivan uđe u kršćansku predaju kao zaštitnik protiv ozljeda ruku i nogu. Umro je u dubokoj starosti oko 750. g. Pokopan je u samostanu Mar Sabba. Papa Lav XIII. proglasio je Sv. Ivana Damaščanina učiteljem opće Crkve 1890. godine.
Tekst: sveci.net
Foto: wikimedia commons
