Budući da kod nas djeluju i sestre Predragocjene Krvi Isusove, red je da se upoznamo s njihovom blaženom utemeljiteljicom Marijom de Mattias. Upoznavši nju, bolje ćemo upoznati i njezine duhovne kćeri, njihovo poslanje i radovati se ako porastu i brojem zvanja i krepošću, ugledajući se u vrline svoje utemeljiteljice.
Marija de Mattias se rodila 4. veljače 1805. u Vallecorsi, u biskupiji Gaeta, u Italiji. Njezini roditelji Ivan i Oktavija dali su joj duboko kršćanski odgoj. Dijete je bilo zadojeno naglašenom pobožnošću, a toj kreposti kasnije se pridružiše još dvije: čednost i umrtvljenost. To su one u svijetu neugledne vrline, ali koje na osobit način pomažu rastu svetaca.
Marija se, kao i tolike utemeljiteljice prije nje, srela sa svecem koji će uočiti njezine vrline i uzeti je za suradnicu u osnivanju ženske grane svoje Družbe. U njezinu slučaju bio je to sv. Gaspar del Bufalo koji je, nalazeći se u progonstvu u Bologni, zamislio osnovati misionarsku družbu misionara Predragocjene Krvi, ali isto tako i misionarki, koje će se naročito posvetiti odgoju ženske mladeži. Susret se tih dviju svetih duša zbio u Vallecorsi, gdje je sv. Gaspar del Bufalo g. 1822. vodio pučke misije. Dani su misija obično dani posebnog Božjeg blagoslova, Božji pohod u tolike duše. Koliko je već dobra učinjeno u takvu načinu apostolata!
Dobra duša Marija de Mattias pozorno je slušala propovijedi revnog misionara, a slušajući ih u njoj se sve više budila želja da i ona bude od koristi dušama, njihovu vječnom spasenju. Došavši drugi put u Vallecorsu, otac Del Bufalo je savjetovao Mariji da postane svetica u svijetu. Isti joj je savjet dao i jedan drugi svećenik, sveta života, koji je u svetištu Civita kod Itrija provodio krepostan život. Gaspar del Bufalo vidovitošću sveca uočio je duhovnu vrijednost Marije de Mattias pa joj je poslao u Vallecorsu g. 1824. svog suradnika Ivana Merlinija. Taj će svećenik postati njezin duhovni vođa koji će tu izvanrednu dušu voditi sigurnom rukom putovima Gospodnjim. On će postati i njezin prvi životopisac.
Na poticaj i uz potporu Ivana Merlinija Marija je oko sebe u kući okupila nekoliko djevojčica te ih poučavala i odgajala u kršćanskome životu. Njezin je rad ispočetka bio skroman, no brzo je privukao pažnju biskupa Josipa Marije Laisa, koji ju je kao učiteljicu poslao u školu u mjestance Acuto, kod Anagnija. Tu će Marija sa svojim suradnicama osnovati Kongregaciju sestara klanjateljica Predragocjene Krvi. Nova će se Družba brzo raširiti po cijelome Laciju i u obližnjem Napuljskom Kraljevstvu. Uz pomoć i zaštitu Pija IX. te kneginje Zenaide Wolkonski blaženica je otvorila g. 1847. školu u Rimu u Via degli Avignonesi, a za njom još nekoliko škola u raznim rimskim središtima.
Još za života Marije de Mattias Družba je sestara Predragocjene Krvi prešla granice Apeninskog poluotoka, otvorivši kuću u Badenu, u Austriji. Bilo je to godine 1866. Iste je godine Marija umrla 20 kolovoza.. Blaženom ju je proglasio 10. listopada 1950. papa Pio XII. Svetom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. u Rimu 18. svibnja 2003. godine
Sestre Predragocjene Krvi došle su i k nama te u blizini Banje Luke osnovale svoj veliki samostan s raznim odgojnim ustanovama, zvan »Nazaret«. Ondje su učinile mnogo dobra, no i na drugim mjestima naše domovine. Samostan im je »Nazaret« oduzet, što je za sestre bio velik udarac, no Gospodin ih je blagoslovio, očuvao i dao im mnoge mogućnosti za rad kako u domovini, tako i među našim pečalbarima u inozemstvu.
By Fraychero - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=46394358
