Sveti Primo (Primus) i Felicijan (Felicianus), braća, rimski mučenici, rođeni su početkom III. stoljeća u Nomentumu (danas grad Mentana, Lazio), tridesetak kilometara sjeveroistočno od Rima, kao sinovi rimskog patricija. Primo je bio stariji brat, a Felicijan mlađi. Prema legendi, stradali su za vladavine careva Dioklecijana i Maksimijana Herkulija, oko godine 286. Služili su vjerno Kristu Gospodinu i dugi niz godina usrdno služili svojoj kršćanskoj braći, posebno siromasima i zatvorenicima. Izmaknuli su mnogim krvavim progonima i doživjeli visoku starost, a po nekim izvorima stariji brat, Primo, navršio je 80 godina. Na kraju su ipak uhvaćeni i okovani. Poganski svećenici tražili su od njih da žrtvuju Jupitru i Herkulu, a oni su to odlučno odbili. Posvjedočili su svoju vjeru u jednoga pravoga Boga. Upravitelj Nomentuma, Promotus, dao ih je izbičevati, a potom su ih zlikovci strašno mučili, najprije zajedno, a zatim svakog posebno. Pokušali su ih prevariti tvrdeći da se onaj drugi odrekao kršćanstva, ali nisu uspjeli. Na kraju su im odrubili glave, na današnji dan, 9. lipnja. Najprije su umorili Prima, a zatim Felicijana. Pogubljeni su na rimskoj cesti Via Nomentana, koja je povezivala Rim i Nomentum.
Njihova junačka mučenička smrt privukla je Kristu Gospodinu na stotine novih sljedbenika. Papa Teodor I (642-649) prenio je oko 645. njihove kosti u crkvu svetog Stjepana (Santo Stefano Rotondo) na Monte Celiju, gdje je u njihovu čast postavljen poseban oltar. Papa je dao izraditi mozaik, na kojem su Primo i Felicijan prikazani kako stoje uz križ obučeni u vojničku odjeću, a ispod slike ispisana su njihova imena. To je bilo prvi put da su relikvije svetaca položene unutar gradskih zidina. Zajednička blagdanska misa za dvojicu mučenika spominje se već u Gelazijevom sakramentaru iz V. stoljeća. Zazivaju ih kod grmljavine, a zaštitnici su dobrog vremena i uroda heljde te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije, svijeta i hrvatskih krajeva (Čirkoti-Završje kod Grožnjana). Sveti Primo i Felicijan naročito se časte u Bavarskoj, gdje su prema predaji boravili kao legionari i misionari na području Chiemgaua (gornja Bavarska), a Primo je tamo otkrio čudotvorno, ljekovito vrelo (Bad Adelholzen).
