Marko Aurelije Kasiodor bio je Boecijev suvremenik, rođen u mjestu Squillace u Kalabriji oko 485. godine, a umro u dubokoj starosti u Vivariumu oko 580. godine. Kao čovjek s vrha društvene ljestvice, posvetio se političkom životu i kulturalnim nastojanjima, što je bila rijetkost na rimskom zapadu njegova doba. Možda su jedini koji bi se mogli s njime usporediti u tom dvostrukom nastojanju bili već spomenuti Boecije i budući rimski papa Grgur Veliki (590-604). Svjestan potrebe da se ne prepusti zaboravu sva ljudska i humanistička baština stečena kroz zlatna stoljeća Rimskoga Carstva, Kasiodor je velikodušno surađivao, i to na najvišoj razini političke odgovornosti, s novim narodima koji su prešli granice Carstva i smjestili se u Italiji. Povijesni događaji nisu mu dozvolili ostvarenje političkih i kulturalnih snova o stvaranju sklada između autohtone rimsko-kršćanske tradicije u Italiji i nove gotske kulture. Ti isti događaji uvjerili su ga međutim u providonosno značenje monaškoga pokreta koji je jačao u kršćanskim zemljama. Odlučio ga je podržati posvećujući mu sva svoja bogatstvo i sve svoje preostale snage.
On je začetnik zamisli da se upravo monasima povjeri zadatak skupljanja, čuvanja i prenošenja budućim naraštajima ogromne kulturne baštine iz starine, kako se ne bi izgubila. Stoga je utemeljio Vivarium, cenobij u kojem je sve bilo ustrojeno tako da na cijeni bude dragocjen i nezamjenjiv intelektualni rad monaha. Uz sve to nije se naštetilo monaškom i kršćanskom duhovnom djelovanju i njihovoj karitativnoj zauzetosti za siromašne. U svom nauku, sadržanom u raznim djelima, no posebno u raspravi De anima i u Institutiones divinarum litterarum, molitva (usp. PL 69, col. 1108) hranjena Svetim pismom i posebice redovitim čitanjem Psalama (usp. PL 69, col. 1149), uvijek ima središnje mjesto kao hrana potrebna svima. Evo, na primjer, kako ovaj učeni Kalabrijac započinje svoju Expositio in Psalterium: “Odbacivši i napustivši u Ravenni nagovaranja na političku karijeru lošega okusa svjetovnih briga, uživajući u Psaltiru, knjizi koja je sišla s neba kao istinski med duše, bacio sam se lakomo i žedno na njegovo proučavanje bez odmora, kako bih dozvolio da me svega prožme ona spasonosna slatkoća, nakon što su mi dojadile bezbrojne gorčine aktivnoga života” (PL 70, col. 10).
Potraga za Bogom, koja teži za motrenjem Njega – ispravno primjećuje Kasiodor – ostaje trajan cilj monaškoga života (usp. PL 69, col. 1107). Dodaje, međutim, da se uz pomoć božanske milosti (usp. PL 69, col. 1131.1142) može postići bolje uživanje objavljene Riječi koristeći znanstvena dostignuća i “svjetovna” kulturna sredstva što su ih posjedovali već Grci i Rimljani (usp. PL 69, col. 1140). Osobno, Kasiodor se posvetio filozofskom, teološkom i egzegetskom studiju bez osobite kreativnosti, no bio je pozoran na ono što je kod drugih držao vrijednim intuicijama. Naročito je s poštovanjem je čitao Jeronima i Augustina. O ovom posljednjem kazao je: “U Augustina je toliko bogatstvo da mi se čini nemogućim naći bilo što što već on ne bi bio dostatno raspravio” (usp. PL 70, col. 10).
Navodeći, pak, Jeronima poučavao je monahe u Vivariumu: “Dobivaju vijenac pobjede ne samo oni koji se bore do prolijevanja krvi ili koji žive u djevičanstvu, nego i svi oni koji, uz Božju pomoć, pobjeđuju tjelesne poroke i ostaju u pravoj vjeri. No, da biste mogli i dalje uz Božju pomoć lakše pobijediti zavodljivosti svijeta i njegove ponude, ostajući u trajno u njemu kao hodočasnici na putu, nastojite si ponajprije osigurati onu spasonosnu pomoć o kojoj govori prvi psalam koji preporučuje danonoćno meditiranje Gospodinova zakona. Neprijatelj tako neće naći puta kojim bi vas napao, ako sva vaša pozornost bude zauzeta Kristom” (De Institutione Divinarum Scripturarum, 32: PL 69, col. 1147). To je upozorenje koje vrijedi i za nas.
Tekst: Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 12. ožujka 2008. - IKA
