Sluga Božji Vendelin Vošnjak, slovenski i hrvatski svećenik, franjevac, utemeljitelj Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda, rođen je 13. rujna 1861. u Konovu kod Velenja (danas Šenbric, općina Velenje, Savinjska regija, Štajerska) kao Mihael Vošnjak, sin krojača Pavela i Ide. Imao je i brata blizanca Mateja. Njegovi su preci bili bosanski Hrvati, koji su se doselili u Sloveniju (prezime Vošnjak je slovenska inačica prezimena Bošnjak). Rano je ostao bez majke, a odrastao je uz osmero braće i sestara. Za njegovo školovanje i duhovni život brinuo se prastric dr. Ivan Vošnjak, koji je bio nadžupnik u Ptuju. Mihael, od milja zvan Mihec, završio je osnovnu školu i klasičnu gimnaziju u Ptuju. Primljen je 14. rujna 1878. u novincijat Franjevačkog samostana u Zagrebu i dobio redovničko ime Vendelin. Filozofiju i teologiju studirao je u Pečuhu i Varaždinu. Svečane redovničke zavjete položio je 1882. u Varaždinu, a za svećenika je zaređen 1884. u Grazu. U Insbrucku je 1886. stekao licencijat iz filozofije. U Zagrebu je od 1886. do 1889. djelovao kao magister klerika i lektor filozofije. U franjevačkoj provinciji svetog Ladislava bio je definitor, zagrebački gvardijan i vizitator Franjevačkog svjetovnog reda.
Utemeljio je 3. lipnja 1900. Hrvatsku franjevačku provinciju svetih Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu i stekao časni naslov „Otac provincije“. Bio je njezin generalni povjerenik i provincijal (1900-1908, 1924-1927), profesor u Varaždinu (1889-1895) i u Zagrebu (1928-1930). Petnaest puta bio je generalni vizitator svih franjevačkih provincija u Kraljevini Jugoslaviji te nekih provincija u Austriji, Njemačkoj i Češkoj. Šest godina bio je član vrhovne uprave Franjevačkog reda u Rimu. Poticao je obnovu duhovnog života, obnovu crkava i samostana te izdavanje vjerskih časopisa. Otac Vendelin posebno se zalagao da trsatsko svetište postane malom bazilikom što se i dogodilo 7. srpnja 1930. Bio je to odgađaj koji je ocu Vendelinu uvećao radost služenja u trsatskom svetištu, u kojem je proveo posljednje dane svojeg zemaljskog života kao gvardijan i čuvar svetišta. Isticao se svojom razboritošću i mudrošću te kreposnim životom. Obnovu franjevačkog načina života fra Vendelin je započeo vlastitim primjerom. U jednoj je svojoj okružnici istaknuo: „Oči braće uprte su u mene jer žele naći u meni, kao starijem bratu, izgled i pravilo po kojem će se ravnati. Žele vidjeti primjer koji mogu slijediti. Živi primjer je živi znak, živa opomena, a nadasve snažno sredstvo koje povoljno djeluje na čovječje srce. Ovoj vašoj želji ja sam dužan udovoljiti jer je ona pred Bogom opravdana“. Sluga Božji, franjevac Aleksa Benigar, posvjedočio je: „Njegov asketski lik, njegov duh molitve i kreposti koje su ga resile, navodile su redovnike na duboko poštovanje prema njemu. Držali su ga svetim redovnikom i svećenikom.“ Otac Vendelin Bošnjak preminuo je 18. ožujka 1933. u franjevačkom samostanu na Kaptolu u Zagrebu. Tijelo mu je najprije pokopano u franjevačkoj grobnici na Mirogoju, a 18. ožujka 1970. preneseno je u samostansku kapelu na Kaptolu. Godine 1963. pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju. Proglašen je slugom Božjim 2000. i u tijeku je proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim.
Tekst: župa sv. Nikole biskupa, Jastrebarsko
Foto: Arhiv RM
