Danas predstavljamo svetu Katarinu (Catherine) Labouré, francusku redovnicu i mističarku, sveticu čudotvorne Marijine medaljice. Rodila se 2. svibnja 1806. u francuskom selu Fain-lès-Moutiers (Burgundija), kao Zoë Labouré, deveto od jedanaestero djece u seljačkoj obitelji. S 9 godina ostala je bez majke i već tada odabrala Mariju za svoju novu majku. Pridružila se 1830. sestrama milosrdnicama svetoga Vinka. Kao novakinja u matičnoj kući u ulici Rue du Bac u Parizu uzela je redovničko ime Catherine. Marija joj se prvi put javila 18. srpnja 1830. i navijestila da će joj povjeriti jednu misiju. U noći 27. studenoga 1830. za vrijeme večernje meditacije u samostanskoj kapeli, kraj glavnog oltara ukazala joj se Marija, odjevena u bijelo s modrim plaštem. Lebdjela je nad sjajnom kuglom, s dvanaest svjetala poput dvanaest zvijezdi oko glave. Na bosim nogama bile su joj položene dvije crvene ruže, a pod nogama smotana zmija. U visini srca Marija je upravljala globusom koji je predstavljao kuglu zemaljsku. Kad je s vidika nestala kugla, Marija je raširila ruke i spustila ih prema dolje. Prsti su joj bili ukrašeni raznobojnim prstenjem, a iz dragog kamenja blještalo je svjetlo. Oko Marijina lika bilo je napisano: »Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo!« Viđenje je dopunjavalo veliko slovo »M«, nad kojim se nalazio križ, a pod njim dva plamena srca: jedno, Presveto srce Isusovo, okrunjeno trnjem, a drugo, Bezgrešno srce Marijino, probodeno mačem. Katarina je čula glas koji joj je govorio: »Daj kovati medalju po ovom uzorku!«
Taj neobični događaj dugo je ostao tajna. Mladoj, neukoj i neiskusnoj novakinji nije bilo lako ostvariti Marijinu zapovijed i obratila se svojem ispovjedniku. Bio je to otac Jean Marie Aladel i on se kod poglavara zauzeo za ostvarenje Marijine želje, ali nije otkrio ime vidjelice. Pariški nadbiskup dao je 18 mjeseci kasnije iskovati takozvanu „čudotvornu medaljicu“. Otada su te čudotvorne Marijine medaljice omiljene po cijelom svijetu. Nose ih milijuni pobožnih osoba koji se stavljaju pod zaštitu Bezgrešne Djevice. Viđenje sestre Katarine bilo je prema crkvenim propisima strogo ispitano i tek je tada je Crkva priznala vjerodostojnost toga ukazanja. Katarina je ostala i dalje ponizna, radila u kuhinji, u praonici rublja i dvorila neizlječive bolesnike. Bila je prava milosrdnica, kći kršćanske ljubavi u duhu svetoga Vinka Paulskoga. Obavljala je najteže poslove, a željela je iznad svega da se po svijetu proširi čudotvorna medaljica na čast Majke Božje. Tek neposredno prije njezine smrti doznalo se da je baš ona primila Marijinu poruku. Preminula je 31. prosinca 1876. u pariškom predgrađu Enghien-Reuilly, u samostanu, u kojem je boravila 46 godina. Blaženom ju je proglasio 1933. papa Pio XI, a svetom 1947. papa Pio XII. Zaštitnica je mnogih župa, crkava i kapela širom svijeta.
