Sveti Hilarije (Hilarius, Ilario, Ellero, Ellaro, Elaro) i Tacijan (Tatianus, Taziano), mučenici iz rimske kolonije Akvileje (Aquileia, danas talijanski grad, provincija Udine, Friuli-Venezia Giuli), živjeli su i djelovali u III. stoljeću. Rimski martirologij spominje da su drugi akvilejski biskup Hilarije i njegov đakon Tacijan podnijeli 16. ožujka 284. mučeničku smrt za vrijeme cara Numerijana, a po naredbi prefekta Beronija. Nisu željeli žrtvovati rimskim bogovima i nisu se htjeli odreći svoje vjere u Krista Gospodina. Tada su glave odrubljene i laicima Felixu, Largusu i Dionysiusu.
Biskup Hilarije naslijedio je na biskupskoj stolici svetog Hermagorasa. Svojim je molitvama pridonio rušenju poganskih hramova i idola. O mučenicima Hilariju i Tacijanu govori i jeronimski martirologij. Ljetopis Grada (provincija Gorizia, Friuli-Venezia Giuli) spominje da je akvilejski patrijarh Paolino u VI. stoljeću, prigodom provale Langobarda, preselio u Grado noseći sa sobom relikvije mučenika Hilarija i Tacijana. To znači da su oni u Akvileji uživali veliku čast. Njihovo štovanje prošireno je po sjeveroistočnoj Italiji, ali i u našoj Istri. Zaštitnici su talijanskog grada Gorizije, u kojem im je posvećena i katedrala.
Tekst: župa sv. Nikole biskupa, Jastrebarsko
Foto: Arhiv RM