Danas slavimo svetog Marcela I, papu i mučenika, koji je vladao od 308. do 309. Rodom Rimljanin, nakon međuvlađa naslijedio je papu Marcelina (296-304), s kojim ga zbog sličnosti imena ponekad poistovjećuju. Proživljavao je posljednje godine Dioklecijanovih progona koji su bili toliko siloviti da Crkva nekoliko godina uopće nije imala papu. Obnovio je crkveno ustrojstvo i dušobrižništvo rimske zajednice nakon bezvlađa i polemike oko pokore i ispovijedi. Uspješno je radio na ponovnom uspostavljanju desetkovanog klera, koji je djelovao u tajnosti i u očekivanju mučeništva. Primao je opet u krilo Crkve one koji su zbog straha od smrti zanijekali svoju vjeru. Car Maksencije, pod utjecajem pobune kršćanskih otpadnika koji se nisu htjeli pokajati, zaprijetio je papi Marcelu najtežim mukama ako se ne odrekne papinske službe.
Marcel je odbio careve naredbe pa je poslan u progonstvo, izložen poniženjima i prisilnom radu. Po nekim izvorima morao je obavljati poslove konjušara i stajskog roba pa ga slikari često prikazuju u staji i u društvu magaraca ili konja. Umro je današnji dan, 16. siječnja 309, a da nije dočekao godinu 313, kada je Konstantnin Veliki kršćanstvu dao slobodu. Tijelo svetog Marcela pokopala je udovica Lucina, Rimljanka kod koje je nekada stanovao, na groblju svete Priscile (Salarijska cesta). Kasnije su njegove relikvije prenesene u rimsku crkvu San Marcello al Corso, gdje se i danas nalazi njegov grob. Sretan imendan želimo svima Marcelama i Marcelima!
