AUTOR: P. Stjepan Fridl
Evanđelja nas izvještavaju, da su učenici nakon Isusova Uzašašća razišli se s velikom radošću. Čudne li radosti, čudne li psihologije! Po svim zakonima psihologije ovdje bi se trebalo pojaviti čuvstvo žalosti zbog gubitka drage, voljene osobe. Isusa neće nikad više vidjeti u svom životu. Najveći privilegij koji je ikad bio dan čovjeku, prestaje u ovom času: da licem u lice vide, razgovaraju, pipaju Sina Božjega. Ipak, učenici se razilaze radosni. Gdje je tajna te radosti?
U učenicima se morala dogoditi velika promjena, i to u kratkom vremenu: od Emausa do Uzašašća. Ona dvojica učenika na putu prema Emausu još tuguju zbog gubitka. Sad se raduju. Što se je to dogodilo između Emausa i Uzašašća? Učenici su u to vrijeme shvatili, da se prava sreća ne nalazi u vidljivom, nego u nevidljivom. A to znači da je mogu naći svugdje, kao što Krista, koji je nestao u tijelu, mogu odsad naći svugdje, na svakom mjestu. Otada, od Uzašašća nadalje čovjek ne mora buljiti u nebo, prema gore, da bi našao radost: ona je u nama, u svakog čovjeku, kao što je Bog i Krist prisutan svugdje.
Nešto slično događa se u nama, kad počinjemo voljeti. Kad nas dotakne moć prijateljstva ili ljubavi, onda naše oči počinju vidjeti i ono, što je nevidljivo. Prekrasno to opisuje Antoine Saint-Exupéry: "Ono što je uistinu važno, sakriveno je našim očima. Čovjek dobro vidi samo srcem." To su shvatili učenici. Shvatili su, da Krist nakon Uzašašća postaje sveprisutan Krist, i da ga mogu naći svugdje. Krist je "morao" otići, da radost učenika bude potpuna.
Ta misao nam donosi novu poruku: otići, da bi se našla radost. I mi moramo otići od sebe samoga, da naša radost bude potpuna. Pravu radost doživljavamo onda kad se odcijepimo od sebe i krenemo prema bratu ili sestri. Put radosti vodi preko nesebičnosti. I najmanja usluga učinjena bratu izvor je radosti. I čaša vode, kako reče Gospodin.
Uzašašće je naučilo učenike: odvelo ih je u svijet: "Idite po svem svijetu …", nemojte tu stajati i gledati u nebo. Otišli su u Jeruzalem, po svemu svijetu, propovijedali, širili radost Isusovu i sami kušali veliku radost zbog toga.
Neka i nas nauči Isusovo Uzašašće, gdje i kako ćemo naći pravu radost.
