Saberimo se na tren, da bismo prepoznali nježan govor duše. Pođimo s dvojicom Isusovih učenika prema Emausu. Pridružuje im se Isus uskrsnuli, no oni ga ne prepoznaše. Razočarani su jer se nije dogodilo ono što su očekivali. Nisu dobili odgovor na probleme koji su u njihovim mislima i u srcu, premda im u ušima odzvanjaju živi odjeci silne nade. S njima hodi onaj kome su se nadali! Otkupitelj nije daleko; hoda s njima.
Put kojim učenici hode slika je ljudskoga života. Put često u Svetomu pismu označava život; životni hod. Emaus prema kojemu su se zaputili označava povratak na staro. Mi volimo da stvari budu onakve kakve su oduvijek bile. Mi maštamo o lijepim iskustvima iz prošlosti i plačemo što ih nema, vapimo za dobrim starim vremenima. A ovdje je mnogo više!
Emaus označava bijeg od Jeruzalema. Svi su učenici pobjegli, svatko po naravi bježi od lanaca koji odvlače u tamnicu, od mračne izdaje, od krvi pod bičevima i trnjem, od pljuvanja, udaranja i poruge, od križa na Kalvariji i koplja – koplja koje se nemilice zabija u srce. Emaus označava bijeg od osude, od razularene gomile huškača i nahuškanih, od kukavice Pilata, od križnoga puta. U neku ruku ta je bijeg razumljiv. A, evo, na putu bijega s njima je onaj koji je ostao! Isus koji je rekao je da će dati tijelo i krv za život svijeta. To je i učinio. S njima hodi Živi u proslavljenu tijelu.
Na putu u Emaus dvojica razočaranih odjednom stanu. Svoj pogled, misli i svoj interes usmjeravaju na novoga suputnika. Pridošlica im prilazi s pitanjem: »Kakav je to dijalog koji međusobno vodite?« Valja se zaustaviti; pogledati i osjetiti što je u nama, što nas zaokuplja, koje nas težnje ispunjavaju. Otkrit ćemo da se sam Gospodin zanima za ono što u sebi nosimo. Bog ima interesa za ono što obuzima naš duh i što je predmet naših razgovora.
Isus pristupa kao suputnik. Sluša pažljivo njihov razgovor. Prihvaća i svojevrsnu uvredu da je neobaviješteni došljak i neznalica u Jeruzalemu. Oni su duboko zašli u svojoj raspri. Sve će to Isus saslušati bez riječi, bez upadanja i prekidanja. A onda će krenuti izravno na srž problema koji ih muči. Strpljiv je naš Bog; može saslušati sve naše, prigovore, prošnje… Pušta nas. Njemu ne smeta naša rastresenost, bujica riječi. Dvojica učenika obaviješteni su o svemu. Znaju povijest Isusovu, znaju odakle je, znaju za njegovo javno djelovanje; upućeni su u osudu i raspeće. Znaju za žene i apostole koji bijahu na grobu i za anđele koji rekoše da je živ. Ipak ono najvažnije im je izmaklo. Treći je dan, a oni umjesto proslave uskrsnuća slave oproštaj. Nisu otkrili ono bitno. Ne vide još onaj blistavi završetak koji kao kruna svemu daje smisao i svjetlo.
Odjednom počinje pravi dijalog sa strancem. Oni izriču svoju nedoumicu, svu frustriranost i razočaranje. A potom se srce ispunja neopisivom radošću i srećom, a to se dogodilo kad im Stranac počinje tumačiti Pisma. Sada oni slušaju nebesku poruku i pune se svjetlom koje će njihovu razočaranost i tugu pretvoriti u neopisivu radost te ushićeni zapjevaše: Ostani s nama!
Gorjelo im je srce! Slika vatre poznata je u Bibliji. U svojim grudima učenici osjećaju nov izvor svjetla i topline. Pogled im se bistri, lice vedri. Psihologija i vlastito iskustvo svjedoči nam o tome kako se duševna bol sliježe u grudima. Pritišće, boli, guši, straši. Steže, probada, tišti, oduzima snagu i volju za život. Učenici na putu u Emaus osjećaju svjetlo i toplinu u grudima. Oslobođeni su. Vatra u srcu dar je Kristova Srca. I to je oblik nasljedovanja Krista jer on je došao baciti oganj na zemlju.
Isusov dolazak donosi korijeniti preokret. Na početku su im oči zatvorene, a onda se otvaraju! Od „srca spora« dolaze do gorućega srca! Svom ga dušom pozivaju da Ostane s njima. On rado prihvaća poziv i ide u gostionicu. Isus nas rado prati na svim našim putovima. Učenici su darežljivi. Dijele sa strancem sve što imaju. I tada, gle, u razlomljenu kruhu prepoznat će raspeće i uskrsnuće. Znak koji je Isus već prije činio, a na Uskrs dobiva puno značenje. Lomljenje kruha – to je bičevanje i trnova kruna, to je razapinjanje i koplje koje se zabada u srce. To je veliki petak. Ali u lomljenju kruha otkrivaju čudo nad čudima. Isus je živ, pobijedio je smrt, o je s nama, on je Euharistija. On je radosni događaj koji nas okuplja na Misi. Plod prepoznavanja Isusa u lomljenju kruha jest povratak. Vraćaju se, pristupaju u krug učenika. Mjesto muke i smrti za njih postaje sveto mjesto. Isus dolazi među njih i čuju riječi ohrabrenja: Ne bojte se, mir vama!
Foto: J. Tissot: Hodočašće u Emaus / Wikimedia commons
